ZEMLJA, NASILJA, BIJEDE I GLADI

ČIJA JE OVO ZEMLJA: OD RATNIH PROFITERA ILI NARODA?!

Bitka za proživljavanje u Hrvatskoj!? Postoje mnogi dokazi da je ova vlast veleizdajnička i nevaljana. Svatko tko ovo čita, a ostaje na to ravnodušan ili ne razumije, smeće je i gad i nije čovjek. Kapitalni je zločin od naroda ukrasti i prisvajati imovinu. Živimo u zemlji sa odviše neriješenih problema. Broj ovisnika o drogama i porocima je u porastu. Sve je više ljudi bolesno i nemoćno. Zrak koji udišemo i vodu koju pijemo bivaju postepeno zagađivani. Političko nasilje prema ljudima je sve gore. Poklanja se pažnja idolima i kumirima, koji su u prošlosti mnoge ljude odveli u smrt… Danas je, međutim, sve gore u društvu, pa čak se i negira istinskog pravog čovjeka. Zašto je toliko važno znati: kuda nas vodi politika destrukcije i pomora… Njima je bitno da sve unište i otruju, pa čak i ljudsku dušu zbrišu. Birokratska i policijska država kažnjava sve redom, globom ili kaznom zatvora,…, dok pravi lopovi hodaju svuda slobodni. Ovi danas političari koji se kandidiraju na ovim lokalnim izborima (19.05.2013.), opet se predstavljaju, da oni su pravi ljudi, a dobra većina njih sudjelovala je u raznim kriminalima. Sve je to očito palo u zaborav. Narod je i dalje zaslijepljen, jer im se ne suprotstavlja – nego ih obožavaju i klanjaju im se na ulicama i trgovima. Ta banda urotila se je protiv Hrvatskog naroda. Isus je bio smaknut kao obični zločinac, od poludjele raje, koja je bila nahuškana od crkve, politike, pismoznanaca i farizeja… To nije bio za ljude dobar primjer manipulacije i prevare, klima je i sad u 21. stoljeću slična. Suvremeni svijet je samo mašta, koju dobro prodaju lažni znanstvenici i akademski puk. Stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj gladuje, u ovakvoj bogatoj prirodnoj zemlji. Postoji li kakav izlaz? Pokret ŠTIT ne samo da pruža odgovor na sva (neriješena) pitanja, već nudi sva rješenja za svakodnevni život. Sad je prilika da ih zajednički „sameljemo“ i maknemo za sva vremena. Pozivamo Vas da sami razmotrite sve činjenice. To bi moglo zauvijek promijeniti Vaš život. Čovječe ne zaboravi svoj zaklon ŠTIT i neka tvoj um se probudi. Uzdaj se u ove riječi, jer protivno nema ti budućnosti, za tebe i tvoju obitelj… Shvati svoju svijest, a tako i svu vječnost. Ova zločinačka kampanja ugnjetavanja i istrebljivanja naroda treba prestati. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ -------------------------------------- Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 26.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------------

1. MAJ PRAZNIK GLADA

PRAZNIK SVEČANI DAN RADA JE "DAN JADA" U HRVATSKOJ

PRVOSVIBANJSKI PROSVJED 01. 05. 2013. Trg Eugena Kvaternika – Bjelovar od 10.00 do 12.00 sati (u središnjem parku kod paviljona) Čeka nas veliki izazov! Jadna je vlast koju hvale samo korumpirani mediji. A u Hrvatskoj je gotovo njih 90 % u vlasništvu kriminalnog privatnog kapitala. Zemljom vlada nered, bezakonje i nepravda… Između ostaloga vlast koja podrivava svoj narod je ništa koristi. Takva zemlja je bez budućnosti. Bogati postaju sve bogatiji, jer u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji radničke imovine su se okoristili. Siromašnih je sve više i nikoga za to nije briga. U Hrvatskoj je gotovo 400.000 nezaposlenih osoba, dok 100-tinjak tisuća radnika radi i ne prima svoju plaću. Hitno je i potrebno promijeniti takvu politiku. Dosta nam je mjera štednje. Iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske je u porastu. Država kao mafijaška tvorevina ne poduzima ništa. Sve je više blokiranih računa Hrvata i Hrvatica. Zbog takve potpuno krive politike ugašena je proizvodnja, a gospodarstvo i industrija gotovo više i ne postoje. Bešćutna politika vodi nas u još goru situaciju. Odmah je potrebna nova ekonomska politika i pravo na rad i stjecanje vlastitoga kapitala. Ova imaginacija* od države ustavno se predstavlja: kao socijalna država, a ljudska prava i sloboda čovjeka, pravednost, jednakost i solidarnost uopće ne postoje. Poštivanje obitelji je na zadnjoj razini tzv. društva. Bivši partizani, komunisti i njihovi potomci srušili su Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH), srušili su i Socijalističku Hrvatsku u sastavu SFR – Jugoslavije, oni su srušili i ovu „novu“ državu Republiku Hrvatsku. To je dokaz da je to jedna banda. Zaustavimo daljnje osiromašivanje građana i provođenje na stotine tisuća ovrha. Sad je vrijeme za istinske promjene, ukoliko nam to ne uspije – onda smo gotovi i nema nas. Oporezivaju se ljudi kroz hranu i životne osnovne potrepštine, dok imućne bankare i druge financijske kuće nitko ne dira… Umjesto da realna politika izgrađuje našu zemlju i pruža mladima ljudima nadu i zaposlenje, takva morbidna politika razara i rasprodaje „lijepu našu“ dom ovinu. Tobože oni se bore protiv nezaposlenosti mladih, tako što ih ponižavaju, jer „volontiraju“ tj. rade za 1.600,00 kuna. Narode, dignimo se i maknimo ih s mjesta, kojima oni očito nisu bili dorasli. A ta mjesta su im već dugo pružala moć i vlast… Privlačnih investitora nema, a i oni koji dođu, samo nas iskoriste i odu… Ova zemlja pripada nama i našoj djeci. Svima treba biti dostupno obrazovanje, skrb i liječenja, sigurne mirovine i egzistencija u budućnosti… Zbog njih je sve više ljudi očajno, bolesno i gladno, izbačeno na ulice. Ova država stvara osamljene i nemoćne stare ljude, bez dostojanstva, časti i poštovanja. Mislim da je došlo vrijeme da im kažemo MAKNITE SE! HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 23.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------------

BORBA OKO IMOVINE RATNOG PROFITERA

POLICIJA JE IMALA PUNE RUKE POSLA NA GROBLJU "BORIK" U BJELOVARU

Došlo je nekoliko službenih i civilnih policijskih vozila (020-021, 020-023 i BJ 244 DU) na gradsko groblje „Borik“, gdje se je desila užasna svađa između nevjenčane supruge od pokojnog Ivana Butkovića, zvanog „Bubija“ i njegove sestre. Bijaše to oko podneva u nedjelju 21. travnja 2013. godine. Dakle, dvije žene su se pohvatale kod grobnice, te je u nabacivanju, letjelo cvijeće i letjeli su buketi… Dijana Butković, sestra od Ivana, vikala je na Ivanu Tomić: „Ti si mu zaključavala vrata od kuće i tjerala si ga van! A sad bi htjela njegovu imovinu.“ Ovaj skandal dogodio se kod samog groba. Očito je, da njih dvije su se u isto vrijeme tu našle. Izbila je teška svađa, koja još tinja od prije. Na groblju je sve odzvanjalo od vike i uvreda,…, nasilja i poniženja… Oni nazočni ljudi koji tamo su bili – zgražali su se nad tim prizorom. Gospođa Tomić je bila u društvu sa kćerkom i jednim mladićem. Ona je otišlo s groblja „Borik“ sa sitnim i hitrim koracima. U ruci je nosila veliki bijeli buket sa cvijećem. Gospođa Dijana joj nije dala da tamo taj buket ostavi. Ivana Tomić je sa svojima sjela u svoj crni džip i otišla. Policija je još uvijek ostala na groblju. Bome u nedjelju imali su pune ruke posla. Jer pale su na groblju i prijetnje… Carstvo od Ivana Butkovića „Bubija“ se je raspalo, a i država dobrim dijelom plijeni svoje, tj. njegovu imovinu.. Jedina utjeha je da ove dvije žene zgrabe nešto za sebe, što još je preostalo… Gospođa supruga Tomić je sve više nervoznija, jer izgleda je gubitnica. Eto, iz avanturizma za bogatstvom izgleda malo će je toga zapasti. Sada su jedna drugu popljuvale. Kada je „Bubi“ bio živ i kada je bilo „puno novaca“, od njegovih kriminalnih radnji i one skupa su bile zadovoljne, i nisu se tada svađale. A sada kad nema novaca, grizu se kao divlje zvijeri. Novac je bio: čast, vlast i ugled,.., ulijevao im je sigurnost i sreću… Sveti i veliki Bože, kakva čudna promjena!? Evo, zaklela se je zemlja raju, da se sve tajne saznaju. Galama se je digla kao prašina na vjetru. Sve u tom lažnome životu nije bio pravi sjaj. U tome je, dakle, bila jedna nevolja, potajni crv, egoizam, koji je bio potprig*. Poslije sprovoda Ivana Butkovića „Bubija“ potajno su nastale razne svađe, između rodbine i poslovnih partnera. „Bubi“ nikada nij e mogao ni sanjati koliko je vrijedio – otkako je umro: nitko ga uopće više nije ni spominjao. Osim toga što traje borba oko imovine. U Bjelovaru, 22. travnja 2013. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 22.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------------

GRAD PROPASTI I NEVOLJE

U gradiću Bjelovaru u tužnoj toj provinciji

KUDA IDEŠ, EUROPA? Stvarno je bilo vrlo dirljivo, kad je Ruža Tomašić rekla narodu: da ne idemo u to blato i smeće Europsku uniju. Na kraju se je ona kandidirala na izborima za Europski parlament i pobijedila, ona je dobila najviše glasova. Ja bi to čudo nazvao „divnim užasom od politike“. Gospođa Tomašić najprije je izrazila praznovjerje, premda je ovaj potonij u Hrvatskoj u modi. Naprotiv, onda je ona nepristojno počela lagati. Te, u EU je tražila spas za naciju, jer UDBA joj je rekla jednu čarobnu rečenicu na koju se narod pali: „Svi su gosti u Hrvatskoj, a oni koji je ne vole – neka idu iz nje“. Tomašić je u Kanadi špijunirala, da bi potom dok Hrvatska se je osamostaljivala došla u nju. Kada bi od svih bjelovarskih svinja mogao napraviti jednu takvu svinju, kao što je Ruža Tomašić (HSP dr. A. Starčević), naš grad bi u liku tih lopova i prevaranata, kao što su: Marijan Coner (HDZ), Damir Bajs, Đurđa Adlešič, Miroslav Čačija,…, iz praznovjerja barem krenuli u izazivanje zgražanja i skandala. Oni isti već godinama se kandidiraju, baš ti koji su nas pokrali i uništili na sve mile i nemile načine. Coner i Bajs troše na ovim izborima tuđe novce. Te figure bez života su bez iskrenih osjećaja, oni su egoisti, kojima je sve samo u srcu novac. Nikada oni nisu odgovarali za svoje lopovštine. Eto, i glupa raja treba opet da glasa za te spodobe, jer drugih boljih kandidata gotovo da i nema. Bjelovar je kukavički grad, tu i tamo, kao miševi iz rupa, izviriše neke glave i glavice, onjuše zrak, i ponovo nestanu u svojim rupama. Moji sugrađani su „šaptači i došaptači“, njima je strah uliven u glavu u kosti, ta pomućena svijest im neda da budu bolji ljudi. Taj naslijeđeni komunistički mentalitet „pljuni pa liži“ ne da im da istinski pogledaju u bolju budućnost, i da imaju svoje vjerodostojne stavove u životu. Odozgora pa prema dolje „svi su isti“ od: doktora, svećenika, časne sestre,…, pa sve do klošara, koji sjede po parkovima. Nitko nema vlastito svoje mišljenje. Naša slika grada je već 40-tak godina ista. Određena elita ima sve, ona upravlja sa svime, dok svi drugi su u istom košu za smeće. Najteže nevolje biju naš grad Bjelovar. Sinoć gledam kako po korzu sa psom šeće od (bivše) gradonačelnice Đurđe Adlešič, sin Valentin. Pristupi mu jedna djevojka iz nekog društva i počne se ljubiti i lizati sa (njegovim) psom. Užas, odvratan prizor, nizak, sodomski i gomorski, fuj! Ona je grlila i mazila tog psa kao da je vidjela svetog i velikog Boga. Sramota! Na što su ljudi ne samo u našem gradu spali, nego u toj morbidnoj i lažnoj Hrvatskoj? Jebem ja takvu državu! Za pravim ljudima se nitko ne osvrće i ne poklanja im pažnju. Politički vonj „šuć - muć“ pa proli po narodu, širi se kao prokleti urok, koji se ne da vječno skinuti. Čak i narod grada Bjelovara, kad prođe časni i uvaženi neki lopov, skakutavim korakom dođu pred njega, skidaju kape i šešire, duboko se naklone i pitaju za junačko zdravlje, za mudri koji savjet, moljahu za milost… Naš grad zvanično nosi titulu „Kraljevski slobodni grad“, a u stvari to je pitoma hrvatska selendra. Pravi ljudi su nestali ili smo ih se nasilno riješili, oni nisu bili važni u našem društvu. Tužno je gledati zaglupljeni puk i provinciju, gdje im iz stanova i kuća laju psi, ali zdrave pameti nigdje nema. Sotonizam, nezaposlenost, bijeda,…, rekao bih već i glad, kao da nikoga ne zanimaju. Mnogi su opčinjeni i bolesni samo to oni ne žele priznati. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 22.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------------

DOM UŽASA I STRAVE PREKO PUTA POLICIJE

Hrvatskoj udruzi građana za ostvarenje i praćenje ljudskih prava ŠTIT Bjelovaru, obratile su se za pomoć Marijana i Nada Lukić

NAČIN NA KOJI VESNA TRNSKI KORISTI OBITELJSKE I MATERIJALNE PRILIKE KORISNIKA DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE Prije hospitalizacije Antun Pajk bio je samo mjesec dana u zaostatku s plaćanjem smještaja u Domu. Kako se tamo već naveliko "brujalo" da je oslabio, tobože ima rak, doslovce su ga već i "pokopali". Hospitaliziran je od 13.03.2009., do 24.03.2009. godine. Ravnateljica Vesna Trnski za vrijeme njegove hospizalizacije već 16.03.2009., potražuje dug od 3.218,00 kn. (List 2.) Nakon čega Antun u nekoliko navrata odbija hospitalizaciju i doslovce konačno i "bježi" iz bolnice 24.03.2009. godine. Odmah idući dan, preplašenog da će ga izbaciti iz Doma, uvjerilo ga se da mora potpisati izjavu s kojom mu mirovina više neće sjedati na njegov tekući račun već u Dom. Potpisano 25.03.2009., a u Mirovinski proslijeđeno već idući dan. (List 3.) U to vrijeme niti se išlo sa ovrhom, ni bilo kakvim dogovorom jednostavno se "iskamčio" potpis - ne bi li sve "po zakonu prošlo". Nije bio niti "kandidat za ludilo" kao što se puno kasnije pokušavalo sa njime. Kako je cjelokupna mirovina sjedala u Dom, na tekućem računu nema priljeva i sve obveze prelaze u nedozvoljeni minus. (List 4.) Čekovi, dozvoljeni minus do 5.000,00 kn i kredit, za što sve je Vesna Trnski znala! Sasvim je neumjesno tvrditi suprotno, obzirom da je Pajk nju na to upozorio, i na njezinu "višegodišnju dušebrižnost" prema njemu. Kako su počele pristizati opomene, Antun se 30.06.2009., sam osobno obraća Mirovinskom da mirovinu uplaćuju na njegov tekući račun. (List 9. i 10.) Mirovina u kolovozu ponovno sjeda na banku (List 18.), ali na toliki minus Antunu ne ostaje od mirovine ništa. Kredit se počeo naplaćivati ovrhom. (List 13.) Dakle, dok je mirovina sjedala u Dom nagomilao se dug u banci, a dok je pokušavao riješiti dug u banci gomilao se još veći dug u Domu. Da se bilo kakvim dogovorom ili makar ovrhom naplaćivao dug Domu, u banci ne bi došlo do nedozvoljenog minusa. Da je Vesna Trnski "dozvolila" da mirovina po zakonu sjeda u banku, prema visini mirovine dug Domu bi bio isplaćen do kraja 2009. godine. Vesna Trnski, Antunovim potpisom od 25.03.2009., postigla je da dug (zbog samo mjesec dana zakašnjenja) "dogura" do 20.000,00 kn. (Više od 8.000,00 kuna banci i više od 11.000,00 kuna Domu.) Dug koji je Antun isplatio tek krajem 2010. godine. Kako je u kolovozu mirovina sjela na banku a ne u Dom, (List 18.) Vesna Trnski obavještava Centar navodno već 01.09.2009. godine. (List 15.) Ukoliko se je Centar i trebalo obavještavati, obzirom da Antun nikad nije bio socijalni problem - nije li to Vesna Trnski tebala učiniti i prije 25.03.2009., prije nego što je uplašila Pajka i "iskamčila" potpis ?! Dakle sve učinjeno od Vesne Trnski (očito "prešutnim dogovorom"), rješenjem Centra od 20.10.2009., (List 15.) "zakrpano" je sa: "Utvrđeno je da je Antun Pajk tijekom 2008., i 2009. godine izdao veći broj čekova bez pokrića, zbog čega su nastala dugovanja u ukupnom iznosu od 8.019,80 kuna." (Ne, nego upravo zbog Vesne Trnski - što Centar i podržava!) No, unatoč tvrdnjama u tom rješenju, Antun je "ozloglašeni veći broj čekova" uredno raspoređivao prema svojim mogućnostima. Mirovina mu je uvijek bila dostatna za ratu Doma, ratu kredita i po jedan ček mjesečno. I još mu je na računu ostajalo dozvoljenog salda do visine dozvoljenog minusa do 5.000.00 kuna. (List 4.) Zašto u rješenju nije precizirano koliki je to točno "veći broj čekova" i kada su ti čekovi išli na naplatu?! "Ozloglašeni " broj čekova ostao je bez pokrića tek od svibnja 2009., upravo što je zbog Vesne Trnski sjedala u Dom. Točnije radi se samo o tri čeka u 2009. godini, uredno raspoređenih od svibnja pa dalje. (List 4.) Vesna Trnski ne priznaje bilo kakvu odgovornost i sva nastala dugovanja u banci i Domu "pripisuje" nama! Blati, vrijeđa i otvoreno bez ustručavanja okrivljuje nas! Nakon donošenja rješenja Centra od 21.10.2009., (List 15.) Pajku je "ipak dozvoljeno" da najprije podmiri dug banci, a potom dug u Domu. Dakle banka ima prioritet! Najprije su "usosili", pa potom "spašavaju". (Da li Pajka ili Trnski?) Ako je to bilo izvedivo i omogućeno mu u listopadu 2009. godine, zašto nije bilo izvedivo i zašto mu je onemogućeno u ožujku 2009. godine, prije nego što je 25.03.2009., Vesna Trnski "preuzela stvar u svoje ruke"?! Da ponovim - bez ovrha i nedozvoljenog minusa u banci Pajk je dug Domu mogao riješiti još krajem 2009. godine! Zbog svega što je Trnski prouzročila, dug banci bio je podmiren tek u studenom 2009., (List 16.) a iduća prva mirovina s kojom je Antun bio u mogućnosti početi podmirivati dug Domu, stiže u prosincu 2009. godine. (List 17. i 18.) - (Dug koji je zbog "djelovanja" Vesne Trnski prerastao preko 11.000,00 kuna.) 15.01.2010., Vesna Trnski predaje nam specifikaciju uplata i isplata, odnosno duga, (List 18.) ujedno likujući, zauzimajući ulogu "pravnika" i "zaštitnika" Antuna Pajka, odnosno ulogu same "vlasti", što pored svega što je prouzročila je ona ta koja je bila "u pravu", "ostala netaknuta" i nitko joj ništa ne može! (Sa zadovoljstvom istaknuto usmeno i pismeno da će Pajk dug rješavati još cijelu iduću 2010. godinu.) Da ne spominjemo da mu je cijelu godinu Dom isplaćivao samo 100,00 kuna mjesečno za osobne potrebe (džeparac) sve dok nije isplatio dug. Ravnajući se prema specifikaciji za 2009., pretpostavljali smo da je Pajk sa dugom gotov u studenom 2010. godini. No, Vesna Trnski u međuvremenu je "pripremala teren" da Pajkova mirovina "ostane" u Domu i poslije otplate duga. "Naložila" je Pajku da mora otići u banku, zatvoriti račun i "prerezati" karticu. (List 21.) - Rukopis i potpis ? (List 21., 18. i 2.) U računovodstvu smo dobili jedino na "papirićku" (List 22.) da je Antun na 30.09.2010., dužan 1.138,71 kuna, te da će mirovina za rujan 2010., kad je Dom u listopadu proknjiži to i pokriti. 30.09.2010. -1.138,71 kn. dug 10.10.2010. +3.074,55 kn. mirovina +1.935,84 kn. 20.10.2010. -100,00 kn. džeparac +1.835,84 kn. 31.10.2010. -1.806,00 kn. cijena smještaja +29,84 Dakle Pajk je u studenom konačno trebao od mirovine primiti "razliku od cijene smještaja na ruke ". (oko 1.268,55 kuna) Specifikaciju duga za 2010., nikako više nismo "mogli" dobiti. Niti Pajk niti mi! U računovodstvu "ne smiju dati mimo ravnateljice", a kod ravnateljice u početku je bilo da to "ne možemo" dobiti, "ona to nema", "svi podaci su u Centru". (I obrnuto!!!) 15.01.2010., specifikaciju za 2009., dala nam je osobno Trnski, a ne Centar. "Antun zna koliko je dužan i njemu to ne treba", "njegovoj kćeri ili unuci ona to nije dužna dati". Pa tako "mi nemamo pravo to dobiti jer smo mi te koje su ga natjerale u dug". Bezbroj pokušaja i bezbroj i hrpa uvreda - između ostaloga što je kulminiralo uvredom da je "neka tamo iz računovodstva čula i vidjela da smo djeda šamarale...!" Prilikom višebrojnih zajedničkih "raporta" kod ravnateljice, Antun (ni)jednom nije izjavio da je nama dao iznos novca kojim bi sebe doveo u toliki dug. Osim sitnog novca za praunuku - na štoTrnski nije otrpjela, te odbrusila: "Zato mu se to i dogodilo jer je davao malo po malo! "Na sve pretrpljene uvrede, laži i optužbe, poslije tako nečeg rečenog, najkulturnije što je na to mogla "dobiti", je da je "besramna kuja"! Kad je Antun osobno znao tražiti specifikaciju, ravnateljica mu je odgovorila da od mirovine i dalje neće dobiti ništa, jer pak "mora vratiti dug osobnim dužnicima u Domu". "Da njoj dolaze ljudi koji tvrde da im je Pajk dužan novce". Koje je opet "posuđivao za nas". Na upit koliko - opet nikakve službene potvrde osim samovolje i zadovoljstva Vesne Trnski. "Gospodin Pajk zna kome i koliko je dužan". Poradi takvog drskog ponašanja i bezizlazne situacije, sastavljena je izjava, koju je Antun, 16.11.2010., potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika; kojom traži da mu se omogući da mirovinu ponovo podiže u banci. (List 23.) Dakle u utorak 16.11.2010., oko 16,30 sati, njegova kći Nada Lukić, otišla je kod Antuna u Dom i donijela izjavu kojuje prije tražio, rekavši da će je potpisati i ovjeriti potpis. Otišli su iz Doma do parkirališta kod "nove" bolnice, sjeli na klupu, pročitana mu je izjava, pročitao ju je još jednom i sam i rekao da ju idu ovjeriti. Odvezli su ih do Županije jer su išli kod gospođe Kustić, koja i njega i nas osobno poznaje i koja mu je kao stručna osoba još jednom mogla točnije pojasniti izjavu i njegove mogućnosti, i samim tim situaciju u kojoj se našao. Gospođe Kustić nije bilo, rečeno im je da je radila do 16,00 sati. Da su to znali zasigurno bi nastojali stići za vrijeme njenog radnog vremena. Zatekli su dvije djelatnice. Jedna od njih, kako ju je Antun kasnije nazvao "ona visoka crna" (nakon šturog pojašnjenja radi čega su došli, jer nije bilo potrebe za detaljnjim upoznavanjem razloga ovjere potpisa nekom drugom), počela je sa "savjetima napamet", jer izjavu predhodno nije ni pročitala, kako "javni bilježnik sa time nema ništa, kako je te probleme potrebno riješiti u Domu, na Mirovinskom i sa Centrom!" A što je ovo drugo i bilo nego rješavanje pismenim putem umjesto "planinarenja od vrata do vrata"!? Gospođi se vjerojatno konačno takav odgovor nije svidio jer je otišla u drugu prostoriju i nije se više vraćala. Ovjeru je učinila druga djelatnica, koja ga je još prije nego što je potpisao izjavu upitala da li zna što potpisuje. Odgovor je bio "znam, znam!". U Dom ih je vratila osoba s kojom se poznaju iz viđenja, a koja se zatekla pred zgradom Županije. Prilikom izlaska iz auta upravo je naišao i njegov cimer, koji bi sigurno svakako primjetio da bilo što nije bilo u redu. U bilo kojem trenutku od kada ga se čekalo da se u svojoj sobi odjene, izlaska iz Doma, pa do povratka, mogao je ili upoće ne htjeti izaći iz Doma, ili bilo kako bilo kome dati do znanja da ga se na nešto prisiljava. Naprotiv, prilikom izlaska iz Doma, on je pak rekao da se maknu odande što prije jer da su mu "zabranile" da izlazi iz Doma van. Kada smo ga u petak 19.11.2010., nazvale da mu kažemo da nismo stigle i da ćemo izjavu predati u ponedjeljak (Mirovinskom i Centru), rekao je da se "čulo da je izlazio", "da su ga cijeli dan do 15,00 sati vozile i kod bilježnika i u Centar", "da su rekle da će ga ostaviti na cesti"... Izjava u Mirovinski i Centar priložena je 22.11.2010. godine. U Mirovinskom, obzirom da je bio početak radnog vremena, u spis još nije bila razvrstana "brljotina" pristigla u Mirovinski još u petak 19.11.2010. godine. (Dakle i prije nego je Pajkova izjava, odnosno zahtjev i zaprimljen). U kojem je otprilike bio navedeno "da se izjava, odnosno zahtjev od 16.11.2010., poništava ili stavlja van snage,.., jer Antun Pajk nije znao što potpisuje,.., bio je prisiljen..."! U Mirovinskom je rečeno da je tako "štivo" pristiglo iz Centra. Nakon prilaganja izjave u Centru, naša i Pajkova socijalna radnica Irena Rajković, uvjeravala je da "ništa iz Centra nije izašlo". Ali radeći još veću zbrku, nagovarala je da se interesiramo u Mirovinskom tko je "to" potpisao. Što nije bilo ni malo čudno, pod pretpostavkom da u Centru kao i u svim ostalim institucijama rješanja obično potpisuje referent koji donosi odluke ili radi na njima. U Mirovinskom pak opet nakon nesuglasica i odbijanja davanja bilo kakvih informacija od bilo koga - osim da "svako pismeno koje izlazi iz Centra potpisuje ravnateljica Bedeković". (Zbilja začuđujuće kako to Irena Rajković kao djelatnica Centra nezna?!" Dakle, kako je Centar mogao ili smio "rješavati", "djelovati" ili "upozoravati" na takav način Mirovinski i prije nego je ikome od njih bilo kakav zahtjev bio i upućen od strane Aantuna Pajka?! Obzirom da je u Mirovinskom rečeno da je "to" stiglo iz Centra, kopiju "toga" u Mirovinskom nitko nije htio dati. Ali kopija rješenja Centra od 21.10.2009., koja je također u Mirovinski istog tog 19.11.2010., u 10,48 sati faxirano,  daje zaključak da je "upozorenje izašlo" iz Doma. (Sudeći po dostavnoj naredbi u samom rješenju - to je bio primjerak rješenja Vesne Trnski!) (List 24.) Slijedećeg dana Irena Rajković "smiruje situaciju" riječima: "Pa vidite Nada da on nije sam svoj - sad kaže jedno, sad drugo." Što je ujedno bila "uvertira" da Antuna Pajka opišu kao opravdanog "kandidata za ludilo". Pripremali su "teren" da mu se oduzme poslovna sposobnost. Narednih dana "loptali" su se s nama. Od Centra pa do Doma i nazad! Nijedna informacija više nije bila "dostupna". Ravnateljica u Domu "prelazi svaku granicu"! "Nikakve informacije nije dužna davati" i štoviše Antunu Pajku, oduzima osobnu oskaznicu! A da pritom prije toga nije obavljen liječnički pregled, nije mu oduzeta poslovna sposobnost i nije mu određen staratelj! A ponajmanje to nije bila Vesna Trnski, koja mu je osobnu i oduzela! "Gospodinova osobna je pohranjena kod nas, on nikud iz Doma ne izlazi i nije mu potrbna...". "Svoj novac sa računa koliko može dobiti, može podići u svaka doba i jedino tad može koristiti svoju osobnu...". "On nema zašto izlaziti iz Doma van osim u posjet liječniku i u tom slučaju netko od naših će se pobrinuti oko toga...". Takav njezin čin oduzimanja osobne iskaznice prijavljen je konačno i policiji. No, međutim nitko ništa nije poduzeo - za njih je "postupak gotov". Nadalje, Centar donosi najnovije rješenje od 14.12.2010., kojim potvrđuju prethodno rješenje, u orazloženju navodeći "kroz ružičaste naočale" - što Antun odustaje od svog zahtjeva od 16.11.2010. godine. (?) (List 25.) Obavljen je i liječnički pregled, a koji prema Antunovim riječima nažalost nekih nije dao "pozitivnih i željenih" rezultata. Štoviše, već je i previše galame bilo uzdignuto oko svega, po nekima njegovo "ludilo" nije bilo isplativo. (Obzirom da je djedu "okolina u kojoj boravi" stjerala strah ukosti, i obzirom na godine - on je psihički vrlo stabilna osoba.) Ali zato je "bijes iz Doma" prema nama, prerastao na petu potenciju. 1.) Dakle oduzeta mu je osobna ne bi li Antun može biti "podizao novac i davao nama"?! 2.) Nikom od njih u cijeloj svojoj bahatosti i nedodirljivosti nije palo na pamet da je toliko očito da se od njega uporno pokušava napraviti "luđaka", sad kad je dug ispatio. Dok Pajk dvije godine prije toga kad je upao u dug "svojom - našom" krivicom, nije bilo ni govora o tome?! 3.) Nasrtanja da smo mi krive za njegov dug u Domu i banci? Loše uvjerljivo pored svih "umotvorina" i "rukotvorina" Vesne Trnski. Nažalost mi niti imamo sa čime Antuna "držati u šaci", niti smo mi te koje smo prijetile i ucjenjivale izbacivanjem na ulicu 25.03.2009. godine. 4.) Dana, 16.11.2010., kod javnog bilježnika "Antun je bio prisiljen i nije znao što potpisuje"?! A da li je znao što potpisuje 25.03.2009., što mu je Vesna Trnski "podmetnula", i da li je znao kuda će ga to dovesti? Danas "mora biti lud", a tada to nije bio. "Kroz ružičaste naočale" prikazano - odustao je od svog zahtjeva. (?) Zbog čega tolika podložnost "okolini u kojoj boravi" ?Antun Pajk je znao 16.11.2010., jako dobro što potpisuje, ali i dalje mi nismo te koje mu prijete izbacivanjem na ulicu! 5.) "Ja sam tu gdje jesam. Nisam luda da kažem išta protiv njih, a što bi moglo ići meni na štetu". - To su riječi uplašenog, a ne "ludog" čovjeka. Koristeći obiteljsku situaciju i odnose, od njega se radi što im se prohtije, a na nas se "trpa". I to godinama, a sad je prešlo svaku mjeru! U konačnici Antun Pajk cijelu 2011. godinu od mirovine prima nepunih 600,00 kuna. (Iznos od oko 700,00 kuna se zadržavao, na što je Antun uvijek znao govoriti: "Ja mirovine više nemam. To sve uzima Centar za socijalnu skrb. Idemo svi kod ravnateljice (Doma) da vidimo kud novci idu." Normalno da po nove "porcije" uvreda nismo išle. Sasvim nenadano i neslužbeno smo dobili potvrdu da mirovina ipak i odlazi u Centar. Obzirom da je Antunu uručeno rješenje od 14.12.2010. godine (ostaje na snazi prethodno rješenje, tj. mirovina ide u Dom). (List 25.) - Što se dogodilo u međuvremenu? Na osnovu kojeg "lista papira" Mirovinski sad pak uplaćuje njegovu mirovinu u Centar i zašto to njemu nije i uručeno? Prilikom razgovora sa Antunom i nagovještaja da ćemo se morati obratiti odvjetniku, te njegovog raspitivanja u Domu kud njegov novac odlazi, konačno su mu dali ugovor o "Posmrtnoj pripomoći". (List 26.) No, međutim kako Pajk od mjeseca studenog 2010., treba dobivati po 1.200,00 kuna mjesečno na ruke, iznos na tom ugovoru se ne podudara sa iznosom koji mu je zakinut. (Dvanaest mjeseci od oko 700,00 kuna.) Pri tom, prilikom svake isplate ("zakidanja") mirovine, osim obavijesti o mirovinskim primanjima od HZMO-a, nikakve druge potvrde o isplati, odnosno uplati "Posmrtnoj pripomoći" - NEMA! S druge pak strane od nekih korisnika Doma je rečeno da ima još takvih slučajeva. "Starijim korisnicima koji su bez ikoga svoga, Dom ne isplaćuje cijelu mirovinu". "Novac zadržavaju, a kad umru novac tko zna kud ode... I izmišljaju dodatne troškove". "To se zove SET". Kako god bilo, ne bi li bilo ljubazno od Vesne Trnski, i od Doma i od Centra da konačno počnu "polagati račune" u svemu ovome?! I speru ljagu sa nas! Dana, 26.10.2011., došli smo do saznanja da je Antunu Pajku "rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, - pravomoćnog 09.09.2011. godine" je 100% oduzeta poslovna sposobnost ! (Traži mu se staratelj) Niti on, niti mi kao članovi obitelji o tome nismo dobili službenu bilo kakvu obavijest. Trnski i dalje uporno ostaje kod stajališta da na nikakvu dokumentaciju "nemamo pravo". "Stručna osoba će voditi brigu koliko je gospodinu Pajku potrebno dati novca da ima za kavu". A "mi smo ga upropastile i sad je dosta!" 1.) Nije bilo dovoljno što mu nakon otplaćenog duga nije dozvoljeno da mirovinu prima u banci u prizemlju Doma? 2.) Nije bilo dovoljno što mu je mirovina odlazila u Dom, te su i onako drugi "raspolagali" njome? 3.) Bilo je "potrebno" povrh svega oduzeti mu poslovnu sposobnost 100 % ? Da si ima za kavu?  Pa da se zaključi! Rješenje Centra (List 15.) od 21.10.2009., glasi - kao glasi. Da je Centar na vrijeme reagirao (bio obaviješten od strane Doma), još u ožujku 2009. godine, - ne bi Centar "morao" vršiti uvid u opomene i ovršne prijedloge i nedozvoljeni saldo od 8.019,80 kuna. Centar bi uvidom u izvod Antunovog tekućeg računa uvidio dozvoljeni minus od 5.000,00 kuna! (Ogromna razlika?) Kao "najsvrhovitiji oblik socijalne zaštite" Centar bi najvjerojatnije i tad Antunu "naložio" ili ga uputio, ili bi pak i on sam tad bio "suglasan" (da ga se ne baca u bespotreban dug i ovrhe), po zatvaranju svih dospjelih obveza po računu, da njegova mirovina ide u Dom. Također ogromna razlika ako se uzmu u obzir činjenice dana 16.03.2009., (List 2.), i činjenice i nastale posljedice do 01.09.2009., (List 15.), kad je Vesna Trnski uopće i obavijestila Centar! (U mjesecu ožujku dozvoljeni minus od 5.000,00 kuna i 3.218,00 kuna duga Domu - u mjesecu listopadu nedozvoljeni minus od 8.019,80 kuna i 9.810,20 kuna duga Domu!) Da je Centar reagirao u ožujku, Antun bi sa ukupnim dugom bio gotov još u 2009. godini; u odnosu na listopad, Antun ga je rješavao još cijelu iduću 2010. godinu. (Punih 20.000,00 kuna.) Vesna Trnski, bez obzira što danas tvrdi suprotno, je znala kakvo je stanje na Antunovom računu i da ima obveze u trenutku kad mu je "podmetnula" da potpiše izjavu 25.03.2009. godine. I još je bolje znala što će time prouzročiti! Sve i da nije znala, kao ravnateljica jedne takve ustanove (Dom za stare i nemoćne osobe), njezina dužnost je bila da Antuna kao korisnika i štičenika Doma zaštiti, ne dovede u zabludu ili na čin kojim bi sebi prouzročio štetu - na taj način što je morala takav podatak službeno i provjeriti! Pogotovo stoga što joj je Antun sam rekao za dozvoljeni minus, čekove i kredit... KAKO TO NIJE UČINILA, NITI JE CENTAR OBAVIJESTILA NA VRIJEME, PAJK JE PO SVAKU CIJENU MORAO BITI PROGLAŠEN "LUDIM", A MI "KRIVE" ZA NJEGOV DUG! U konačnici najzanimljivije je to, što po prema pristupnici udruge "Posmrtna pripomoć", Antun Pajk postaje članom 01.07.2011., a prema kojoj je uplaćena cijelokupna dvadesetogodišnja članarina u navedenom iznosu (6.510,00 kuna). Te je "pristupnica" i ovaj put Antunu "ponuđena" na potpis, a za "Posmrtnu pripomoć" - bez navođenja imena i prezimena, netko se potpisuje samo parafom, bez pečata i ikakve ovjere vjerodostojnosti. Za pretpostaviti je da uz "Pristupnicu" udruge bi trebao negdje postojati bilo kakav akt ili suglasnost kojom Antun dozvoljava, odnosno da je upoznat da mu se i koliko mjesečno odbija (uplaćuje) od mirovine, u konkretnom slučaju " Posmrtnoj pripomoći". Kako uostalom opravdati i potpisani, ali sa "već napola ludim čovjekom" usmeni takav sporazum se ne sklapa!? Pa da se prisjetimo: Dana, 25.03.2009., dok je Antun ravnateljici Trnski potpisivao izjavu da mu mirovina ide u Dom, sa čim ga je ONA stjerala u dug na banci - tad NIJE bio "lud"!? Dana 16.11.2010., kad je ovjeravao potpis u izjavi kojom traži da mirovinu podiže ponovno u banci, jer je dug Domu isplatio (što ujedno znači da je imao mogućnost SAMOSTALNO sklopiti ugovor sa bilo kojim pogrebnim poduzećem podružnice u Bjelovaru!) - tad JE bio "lud"?! Na osnovu izjave Irene Rajković, u Centru: "Pa vidite Nada da on nije sam svoj, sad priča ovo, sad ono." - UTIRE SE PUT da ga se proglasi "ludim"?! (Apsurdno je da se tako olako ljude proglašava "ludima"!) Vesna Trnski ODUZIMA MU OSOBNU ISKAZNICU, a time ujedno i mogućnost izlaska iz Doma i mogućnost potpisivanja i njegove IDENTIFIKACIJE IZVAN DOMA! Tim gore što ona ni tada, ni do dana današnjeg nije proglašena njegovim starateljem, niti je tad još zahtjev za liječničkim vještačenjem njegove poslovne sposobnosti bio postavljen, niti je tad još "službeno proglašen ludim"! - Ukratko, tako se ne postupa niti sa nekim koga se prisilno mora zatvoriti na psihijatriju, a pogotovo ne s nekim "tko je možda lud", a "možda to još i nije"?! Zahtjev Doma prema Centru za liječničkim vještačenjem njegove poslove sposobnosti postavljen je tek U VELJAČI 2011. GODINE. Dana, 21.07.2011., bez obzira na postavljeni zahtjev za vještačenjem, Antun sad pak "OPET NIJE LUD", te na inicijativu Trnskove od njega se opet traži da nešto potpisuje - pristupnicu "Posmrtnoj pripomoći" sa "parafom" i bez pečata. (Čudno je, da ravnateljica Trnski je toliko angažirana, na tome da "svoje" korisnike vrbuje da postanu članovi "raznih" posmrtnih pripomoći, iako je Centar i Mirovinski dužan namiriti troškove pogreba). Tek kad je u srpnju ove godine, "prikupljen sav potreban novac" od mirovine mu se zakida i dalje, a tek mu je u rujnu konačno i oduzeta poslovna sposobnost. Dana 09.09.2011., rješenje je postalo pravomoćno, ali Antun VEĆ PUNA TRI MJESECA SKRBNIKA NEMA ! (Ali novac mu se oduzima!) Dana 31.10.2011., postavljen je zahtjev Nade Lukić, Centru da joj se odobri skrbništvo nad vlastitim ocem. No, međutim nešto što se mora riješiti U ROKU 30 DANA još nije riješeno. (Osim izbacivanja od strane zaštitara i policije, i neslužbenih "usmenih" odbijanja zahtjeva: "Stručni tim je odlučio da ne možete dobiti nikakve dokumente, a skrbnik ne možete biti ni Vi ni Vaša kći" - službeno još ništa nije pristiglo!) Obzirom na ovakvo "zamrzavanje djelovanja" od strane Centra, po svoj prilici najprije čekaju odluku Odvjetništva. Tj. ili će "dobiti po repu" ili će im pak biti dopušteno "nastaviti i dovršiti započeto". Dok pak paralelno sa time "dobivaju na vremenu", - kalkuliraju svojom "dobrom voljom" i "milostivošću" jer PO KAZNENOJ PRIJAVI JEDNOJ MJERODAVNOJ DRŽAVNOJ INSTITUCIJI imaju mogućnost dostaviti dokumentaciju "koju oni smatraju za potrebnim" i očitovati se "po želji"! Kako navodi "Bjelovarski list" od 05.11.2011., na stranici 22., u podnaslovu "Dom odbacuje optužbe" : "U DOGOVORU SMO s Centrom za socijalnu skrb oko određivanja skrbnika i ta će procedura uskoro biti završena - kaže ravnateljica Trnski. Zaključuje kako je NJIHOV ŠTIĆENIK MORAO BITI IZDVOJEN IZ OBITELJI, ALI O RAZLOZIMA NIJE ŽELJELA GOVORITI". Zašto ne gospođo Trnski?! Dapače, izjasnite se konačno i potkrijepite to i dokumentacijom. 25.03.2009.,PAJK NIJE OBITELJI POTPISIVAO IZJAVU KOJA MU JE PROUZROČILA NEDOZVOLJEN SALDO U BANCI. 25.03.2009., Pajk je VAMA potpisao da mirovina odlazi u Vaš Dom. ZA POTVRDITI SUPROTNO TOME, VI NE POSJEDUJETE AMA BAŠ NIŠTA!!! Ili se pouzdate da Vašu "misiju", koju ste započela 25.03.2009. godine, možete i smijete čak i Odvjetništvu objasniti jedino "usmeno"?! Da je Pajk u ožujku 2009., obzirom na hospitalizacij, bolest i starost uistinu i umro (kako se U DOMU "naklapalo") za sav prouzročen cjelokupan dug, teretilo bi se nas kao njegove nasljednike! Čemu je onda za povjerovati? 1. Da smo mi djeda "šamarale u Domu", "pljačkale" ga, "otimale" mu, stjerale ga u "toliki dug" - koji bi u slučaju njegove smrti u konačnici plaćale mi - UKRATKO ČINILE ŠTETU PROTIV SEBE SAMIH?!? 2. Ili je Vesni Trnski zbog svega što je činila i prouzročila, najlakše bilo krivnju trpati na nas? Novce "ubirati" i "pobrati", JER U POTPUNOSTI JE SVEJEDNO - PLAĆALE TO NJOJ MI ILI PAJK?! U Bjelovaru, 13. prosinca 2011. godine MARIJANA LUKIĆ NADA LUKIĆ HRVATSKI POKRET ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ B J E L O V A R

DANAS SMO POSTALI GORI GRAD OD SODOME I GOMORE

ZNAO SAM TE SVE LIKOVE I SA NEKIMA SAM SE DRUŽIO U SVOJOJ MLADOSTI

BJELOVAR JE GRAD KURVI, PEDERA OLOŠI, I KRIMINALACA Eto, čitam ti ja u Večernjem listu od 29. ožujka 2013., novinski članak "Sitotisak Kovarik" tiskao je lažne eure. I opet u vijestima je naš Bjelovar na lošem glasu. Vlasnik tiskare Saša Kovarika upoznao sam još u bivšem sistemu, mislim da je to bilo 1980. godine. Ja sam dolazio kod njega kući. Jednom prilikom u svojoj radionici sito-tiska napravio mi je vizit-kartice. U to vrijeme Saša je imao neki mali trkači motor i bavio se je utrkama. Dolazio sam i kod njegovog susjeda Saše Raškovića, gdje smo svirali na muzičkim instrumentima. Poslije je Rašković odselio u Srbiju, bilo je to 1990-tih godina. Njegovi su zamijenili kuću sa jednom porodicom iz Srbije. Prije nego što se je ovo desilo sa krivotvorenim novcima, koji su navodno izašli iz ilegalne tiskare 170.300 eura, ja sam nekoliko dana prije vidio Sašu Kovarika i Paulu Rončević u gradu, ispred PPK-a kod kolodvora. Ništa neobično nisam vidio na njima. Saša je vozio isti auto, koji je vozio i prije. Tako da mi ova priča, koju je napisao Darko Marčinković, novinar Večernjega lista u Bjelovaru, ne drži baš vodu. Znam da Kovarik se je družio sa Draženom Puškarićem, zvanim "Puška", ali što je u tome čudno,.., Bjelovar je mali grad i svi se poznajemo. Ja osobno mislim da policija nije u ovom slućaju pružila javnosti konkretne i čvrste dokaze. Hrvatska ulazi kao članica u Europsku uniju, i sa ovim slučajem se hoće dodvoriti pred svijetom, želi se pokazati, kako ovdje funkcioniraju institucije. Kako država bori se protiv kriminala, te kako štiti europske interese i euro-novac EU-a. Ovo je čisto dodvoravanje i ulizivanje euro-parlamentu. Grad Bjelovar je odavno na lošem glasu, a on je nastao kao vojna utvrda i krajna protiv Turaka. Oduvijek je to bio grad vojske i oficira, i njihovih kurvi. Normalno da u takvom gradu se je razvio klošarski život. Sjećam se, kada su s mnom se upoznala dva lika: Mile Dakić i Zdenko Forić, koji su pobjegli iz popravnoga doma. Tada su spavali na improviziranim ležajevima u mojoj šupi oko 6 mjeseci. Ja sam im u šupu donosio hranu i vodu... Moji roditelji su znali da su oni tu skriveni.. I on su im ostavljali hranu. Ti klošari me nisu u životu poslije podržavali, čak ni na mojim izborima, kada sam se kandidirao. To je po onoj narodnoj: pomozi sirotu na svoju sramotu... Sestra od Dakića je radila u baru kao barska kurva. Ona je imala umjetničko ime "Enđi". To sa "šupom" bilo je negdje 1970-tih godina - kada sam ja živio na Radićevom trgu br. 40. u Bjelovaru. Na Radičevom trgu imao sam lude susjede, jedan od njih je Branko Tadić, zvani Pingvin", koji je prije Domovinskog rata ubio Miroslava Kutanjeca u gostionici "Flamengo" u Bjelovaru. Tom mladiću je u leđa ispucao cijeli spremnik iz pištolja M635, i za to dobio "šugavih" sedam godina zatvora. Eto, svašta se je u mome rodnom gradu događalo. Nakotilo se je na "Bilogori" svakakvoga šljama... Priča mi tako 24.11.2011., (četvrtak) oko 21,00-22,30 sati u Velikom Trojstvu, Stjepan Sedlanić, zvani "Štef", kako mu je Darko Kenig, dok je još radio u "RO Tehnika" ukrao novu špricu za lakiranje auta, između ostaloga ukrao mu je i vreću zapakirane kave i vreću praška... Kenig je poslije te ukradene stvari prodavao po selu Nevinac. Samo Šprica za auto lakiranje je tada koštala 1200 njemačkih maraka. I na selskoj zabavi je nudio ukradene stvari. Darko Kenig je radio u "Tehnici" kao kovino-tokar, on nije znao istokariti običnu jednu čahuru, kada je tamo došao raditi. Drugi su mu brusili kovino-tokarske noževe... A sad taj lik radi u policiji kao veliki kriminalist. I on ide na razne uviđaje krađa i provala... No, Sedlanić mi je ispričao još jednu priču: o Nevenki Osmanović, koja je imala javno bilježnički ured. Da njezin muž je proveo 4 godine u zatvoru zbog pedofilije. Da Tomo Mrsin (pokojni) je njezin brat. Svi u Bjelovaru u ono vrijeme su znali Mrsina, kako on ima homoseksualne sklonosti... On je radio u zajednicama Općina Bjelovar. Čudimo se, zašto danas imamo nasljeđe ovakve ogavne i niske politike. Sve je to jedna "šljam ekipa", a tome je - kao što sam rekao pridonijela - jedna niska politika. Jednom prilikom gledam Darka Keniga (15.07.2011., u 12,45 sati) kako pod radnim vremenu sjedi u caffe baru "Petar Pan" sa svojom ljubavnicom. A službena policijska kola BJ-702-AT (Đip) stoji vani parkiran. Koliko sam, samo puta vidio tog Keniga da se sa tim policijskim Đipom voza okolo bez veze... I to je ta navodno policija u Bjelovaru? Što onda rade njihovi šefovi kad im ovakva bezakonja rade njihovi pijuni?! Po tome svemu smo grad bez nereda i (tobože) reda! U Bjelovaru, 15. travanj 2013. godine HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 15.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------------

KAKO SE OVAKVOJ PRAVDI MOŽE ZVATI IME?!

ČOVJEK KOJI JE UKRAO SEF IZ PODUZEĆA "IVETA", JOŠ DAN DANAS TAMO PRIMA PLAĆU

Damir Rožić iz Tuka pokraj Rovišća, osuđen je u vrlo tri kratka sudska postupka na 12 mjeseci zatvora. Tu presudu je izrekla sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru Sanela Horvat. No, poslije je drugostepeni Županijski sud, po predsjedniku tog vijeća Mladenu Piškorcu, preinačio kaznu sa 12 mjeseci zatvora, na jedinstvenu i bezuvjetnu kaznu od 20 mjeseci zatvora. Dana 26 na 27 kolovoza 2010. godine (od petka na subotu) desila se je provala u tvrtku "Iveta d.o.o.", odakle je odneseni metalni sef, gotovo težak između 70 i 80 kilograma. Ono što je u cijeloj toj prići čudno i zanimljivo: da sef je pronađen u kukuruzima i to nasilno otvoren... Policija je kraj sefa pronašla alat (četiri pajsera), što bi značilo da je bilo (tu) očito više osoba. Sad se iz ovoga priloženog postavlja pitanje - da li je to mogao učiniti jedan čovjek? Damir Rožić kada je došao na posao u radnu subotu, 27. kolovoza, nešto prije šest sati ujutro, vidio je kao i svi drugi radnici na vratima radionice i staklane potrgane celindere na bravama. Zatim malo poslije se ispostavilo da je potrgan i treći celinder brave na vratima kancelarije - koja se nalazi na katu objekta. U nestalom sefu je bilo 852.000,00 kuna i druge vrijedne stvari. Ni do dan danas nije pronađen nestali novac. Toga dana kada se desila provala, šefovi su rekli Damiru Rožiću da zamjeni sva tri celindera,.., što je on i učinio. Da bi potom vlasnik "Ivete" Ivan Peček, pozvali policiju oko 13,30 sati, pred kraj radnog vremena. Policija je tek došla u 17,00 sati, na čelu sa inspektorom Đurom Kalinićem. To znači da je istraga krenula 11 i pol sati nakon ; što su svi "makro i mikro" dokazi uništeni. Damir Rožić je uhićen 8. rujna, i sproveden je u istražni zatvor, u kojemu je ostao 3 mjeseca. U poduzeću "Iveti" radi 137 radnika, a od njih je preko 23 koji su već imali posla sa zakonom. Na sudu nisu pronađeni čvrsti dokazi, ali ipak Damir Rožić, proglašen je krivim. Od svih dokaza - radilo se je "navodno" samo o jednom otisku njegovog prsta, koji je pronađen na jednome od pokidanih celindera... I to je bio glavni dokaz da ga se osudi na zatvorsku kaznu. Između ostaloga glavni problem je ostao ne riješen - nikada nije pronađen krivac pljačke u tvrtki "Iveta". Po izlasku Rožićaiz istražnoga zatvora, opet se je desila pljačka u "Iveti", ovaj put iz stola u kancelariji nestalo je 70.000,00 kuna. Damir Rožić je hrvatski branitelj i u "Iveti je radio desetak godina, na bravarskim poslovima. Tamo je bio poštovan i imao je solidnu plaću. Sad ovih dana mora ići na izdržavanje preostale zatvorske kazne. Ja želim ovdje podsjetiti sve hrvatske nadležne službe, da desila se je i druga krađa u istoj tvrtki, ali krivac nije pronađen. Pitam: tko je znao da u radnom stolu se opet nalaze novci? To je sve dokaz da policija nije sposobna da pronađe pravog krivca. A kamoli provede detaljnu istragu... Na kraju ja mislim i zaključujem da Damir Rožić je nevin, a osuđen je na zatvorsku kaznu. To je sudska zabluda i nepravda. Ovo je čistio kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda čovjeka. U Bjelovaru, 12. travanj 2013. godine HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 11.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------

DIKOBRAZ NA HRVATSKIM JASLAMA

MESIĆ JE UNIJO KUKAVIČJA JAJA U GNIJEZDO HRVATA

Ništa se nije poduzelo više od dva desetljeća da se Stjepan Mesić, pozove na odgovornost. U međuvremenu se pokazalo da privredna zaostalost i pljačkaške tiranije u Hrvatskoj uzele su tolikoga maha u monopolitičkom i ekonomskom organizmu, pa čak i obavještajnim mrežama ili u tajkunskim i gangsterskim miljeima. Rijetki su bili upućeni u to da je Mesićeva UDB-aška administracija bila unijela kukavičja jaja u gnijezdo Hrvata. Usred najživlje propagande kampanje, koja je psihološki pripremala hrvatsku javnost na predstojeća događanja. Napad na Hrvatsku je vojno bio planiran i proveden iz generalštaba JNA, s kojim je obavještajno-politički upravljao 1991. godine Vrhovni komandant JNA Stjepan Mesić. Zbog toga nismo nikada mogli naplatiti ratnu štetu i dobiti sve druge pravne zadovoljštine. Mesić je proveo agresiju na Hrvatsku, koja je neminovnom logikom poslije zamijenjena i stavljena ispred "Domovinskog rata", te likovima na čelu s Mesićem, koji su našu zemlju pustošili zagospodarili su Hrvatskom. U ogledalu tiranije pokrali su Hrvatski narod i zadužili ga ga do smrti. Najgore nije nikada izbjegnuto. Mesić kao predsjednik SFR-Jugoslavije, postao je Predsjednik Hrvatske, a i dalje je poslije ostao u državnom dvorcu na grbači naroda. To, doduše, nije izmijenilo ništa na bolje, nego čitav pothvat bio je: da u Hrvatskoj drastično se smanji broj stanovništva. Za njegovog predsjedničkoga mandata od 2000-2010. godine, iz Hrvatske je nestalo oko 150.000 Hrvata i Hrvatica. S druge strane dobili smo recesiju i visoku inflaciju; vrijednost kune je naglo pala. Cijelo vrijeme nas je zapljuskivao smrdljivi val aktualne politike, koji je morbidno sve trovao u Hrvatskoj. Krik Mesićeve hrvatske i dalje ne prestaje. I tako moji Hrvati i Hrvatice ne pitajte štro vaša zemlja može učiniti za vas - pitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju. Invazija ne prestaje na našu domovinu. Bivši UDB-aši i KOS-ovci, partizani i komunisti, četnici,.., su se preobukli u velike tobože domoljube i Hrvate. Trenutak gorčine i bola ne prestaje, jer te zvijeri i "fini" banditi vrijeđaju i uništavaju nas na sve mile i nemile načine... Nema nove politike i novih ljudi, evo, opet se kandidiraju svi oni stari kadrovi i njihova djeca i pristaše... Promjene mogu doći samo ako se svi zajedno pobunimo. Mesić i dalje živi kao "kralj" u bijednoj Hrvatskoj, a toliko nam je nanesao štete, da ni jedan zločinački diktator u svijetu nije nešto slično napravio: ljudima ili nekom narodu, te (po)najmanje svome... Ukoliko želimo izaći iz krize i spasiti državu Hrvatsku, moramo mi biti spremni i kadri im suditi za veleizdaju i sustavno uništavanje Hrvatske... U Bjelovaru, 11. travnja. 2013. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 11.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ---------------------------------------------

IMALI SMO PRAVU DRŽAVU ALI IZDAJNICIMA NIJE VALJALA

Živio 10. travanj naš najveći povijesni Dan u Hrvatskoj!

Neka pukne glas, ovog trenutka i s ovog mjesta, da imamo Predsjednika „kuhanu lignju“, koji ne može izvršiti promjene, te spriječiti gušenje ljudskih prava i sloboda čovjeka. Neka zna svaki Hrvat i Hrvatica, da na taj način šef države ne želi nama dobro, niti on ne želi zlo iskorijeniti po svaku cijenu, niti podnijeti svaki teret naroda, niti želi pomoći svojim sugrađanima. Ivo Josipović je položio svečanu zakletvu pred Hrvatskim narodom, koju su zapisali naši preci gotovo stoljeće unazad: da će se zalagati za napredak nezavisne države Hrvatske. Tražim od birača da opozovu Josipovića, i da on vrati Predsjednički mandat, koji nije po ničemu zaslužio. Dobivši taj mandat morao je duboko opravdati povjerenje građana, odnosno Hrvata i Hrvatica. Ova politička karijera Predsjednika kao da je nominacijski izmišljena po nekim drugim nečistim imaginacijama. U predizbornoj trci za Predsjednika Ivo Josipović dijelio je obećanja na sve strane – ona se ipak nisu poslije ostvarila. On se jasno i dalje bori za politički ideal svog oca partizana, na to ponosno i sam kaže. Ivo Josipović nije dao odgovore na sva postavljena pitanja, a trebao je, on i dalje samo statira i glumi predsjednika. U tome trenutku svu su jasno očekivali promjene na bolje. Danas se ne radujemo (toj) pobjedi laži, obmane i zavjere. Ne smijemo zaboraviti da smo (i dalje) baštinici te trule i podle političke prevare. Sudbina Hrvatskog naroda je u rukama „komunističkog sina“ Ive Josipovića. Očevidno je, da Predsjednik je nesposoban, iako na svim ljestvicama provedenih tobožnjih anketa on uživa ugled. Htjeli smo „novu obnovljenu Hrvatsku“, državu, a dobili smo hrpe harača, taksi za parkiranje,…, fiskalnih kasa, itd. Oni skupljaju od naroda poreze i drugo ništa ne rade, osim toga što se vozaju u skupim BMW-ima i Mercedesima. Očito je, da im nitko ne želi stati na kraj. Otvorili su nepotrebna radna mjesta, dok su prava zatvorili. Nanizali su nezaposlene ljudi i dugogodišnje štrajkove. Predsjednik nema nikakvu kontrolu na sektorom vladine djelatnosti. Na kraju svega narod je umoran i razočaran. Josipović se ravna prema oportunističkoj situaciji, a nikako prema čvrstim životnim načelima, pa stoga on djeluje u (ne)moralnom vakumu. Psihološki šok neimaštine i bijede je sve veći. Na taj način ojačala je uloga birokracije i nekontrolirane administracije. Gotovo svi ključni položaji popunjeni su uvijek od istih podobnih ljudi. Imenovani na (tim) funkcijama predstavljaju „mistifikaciju“, i utjelovljenje kontinuiteta. Na prošle lokalne izbore u Bjelovaru, tj. u II. izbornoj jedinici izašlo je 11 posto birača. Tako i na ovim izborima 19. svibnja 2013., biti će bez konkurencije i protukandidata, a to je pridonesao nerazmjeran utjecaj krajnjih bivših komunista i njihovih potomaka, koji su se rasuli po svim tobože Hrvatskim strankama. Kao sve je navodno Hrvatsko, a iza toga Hrvatskog skrivaju se partizani, komunisti, UDB-aši, kos-ovci, četnici, svi ali najmanje pravi Hrvati. U Bjelovaru, 10. travnja. 2013. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 10.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 ----------------------------------------------

SKINIMO BAGRU ZLOČINAČKU DOLJE

SLOBODA JE MOGUĆA - TIRANIJI DOLAZI KRAJ !

Naši neprijatelji se raduju zbog te naše nesreće, jer nad Hrvatskom je uspostavljeno "kraljevstvo zla", te našom zemljom vladaju paraziti i nasilnici. Ti krivokletnici i izdajnici, su Hrvatski narod bacili u bijedu i glad. Ustani hrvatski čovječe, pobuni se,.., te svi zajedno uzmimo im vlast - jer po ničemu oni je ne ne zaslužuju. Zato, odmah uzmite svaki svoj ŠTIT pameti, trijezno i savršeno pouzdajte se u istinu i pravdu. Maknimo ih zauvijek sa mjesta, kojima očito nisu bili dorasli, a ona su im pružala moć i lagodan život. Ne možemo mi čekati nekoga Mesiju, da nas on izbavi i oslobodi od ropstva. Znajte da to moramo učiniti mi sami. Kažem vam: Uz njihovu vlast pristaju samo: psi, vračari, bludnici, ubojice i idelopoklonici, smutitelji i lažnjaci... On koji nisu uz nas i ŠTIT neka i dalje pate u "dolini gubavaca", neka njihovo potomstvo snađe sva zla - koja sad podržavaju. I neka gledaju crvljivo lice onih svojih nakaza, koji ih vode u propast. Ovo si riječi vjerne i autentične*, one nas mogu osloboditi od podaništva i nečasnog života... Ne odbacite ove riječi, jer dobro vam biti neće - vrijeme je blizu za promjene, tj. slobodu. Okaljani neka se i dalje kaljaju s njima, ali njihovo pravo na dostojanstveni život je onda izgubljeno. Krajnje je vrijeme da maknemo te Zvijeri i njihove zavodnike, koji tobože ljube svoj zavičaj, a činjenica je da licemjerno i bolesno lažu. Radujemo se i kličimo,.., jer ubrzo im dolazi kraj. Blago onima koji imaju ŠTIT vjere i svjedočanstva ove istine, oni neće gledati tminu. Mi tako trebamo da silinom svojom srušimo "Babilonsku kulu", na koju je zvijer izvjesila urotnički stijeg - hrvatsku zastavu, iz koje su se skrili svi bludnici - ništa koristi - ološ sve vrste, samo nisu iz šahovnice Hrvati i Hrvatice.. Njihovom čaranju i varanju je došao kraj. U tren oka će opustošiti tolike političke i religiozne laži, magična iskušavanja, nagovaranja i obećavanja... Duhovna nečistoća maknuti će se u svim pogledima, sa ovom mistifikatorskom politikom i Crkva i svećenici,.., lažni apostoli i sljedbenici Boga i Isusa Krista. Vratimo im milo za drago, naplatimo im dvostruko po djelima, da više nikada ne čuje se njihov glas. Ti zlikovci ostavili su iza sebe mnogo tuđe; krvi, znoja i suza,.., sve patnje naroda. E, kao u tren oka stiže ih osuda?! I novinari su najveći "smradovi" i lažne trube, te mediji prenose njihove gubave riječi. Hoće li pasti Stjepan Mesić i njegov dvorac pun "seronja i podrepnjih muha"?! Stjepan Mesić i Josip Manolić bili su u direktni namjesnici UDB-e, koja je imala zadatak da podredi "novu Hrvatsku" sebi i svojoj vlasti. Da predstave kao nastavak partizansko-komunistički režim. Manolić je po kadrovskoj križaljki postavljao svoje ljude na sva ključna mjesta, u tobože novo-stvorenoj državi. Tako je predložio Mesića za predsjednika sabora RH, a poslije za premijera vlade. itd. Mesić je bio Vrhovni komandant JNA i general štaba, te predesjednik SFR-Jugoslavije. Hrvatski narod sad mora doći, nakon tolikoga lutanja u ove 24 godine. (1989.-2013.) HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 07.04.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8

TKO JE PROBLEM MESIĆ ILI HRVATSKI NAROD

VRHOVNI KOMANDANT JNA STJEPAN MESIĆ JE KRIV ZA PAD VUKOVARA I POKOLJ NA OVČARI

Kad je Stjepan Mesić postao predsjednik Republike Hrvatske, posjetio je 5. svibnja 2001. godine vojarnu "Draćevac" u Splitu, pripadnike 4. gardijske brigade Hrvatske vojske. Kada je Mesić počasno koračao ispred Zbora, nazočni su mu vikali: "Mesiću cigane!", "Mesiću lopover!". Između ostaloga novog predsjednika Hrvatske ispljuvali su ga do maximuma. Ali kao što se zna Mesić je čovjek bez srama, morala i karaktera.. Danas ljudi u Hrvatskoj nemaju što jesti, a Stjepan Mesić živi "kao dupli predsjednik" u hrvatskom dvorcu na račun naroda. To je dokaz da još uvijek UDB-a i njihova djeca (potomci) saveza komunista. U vojarni "Dračevac" Mesića su vikali vojni časnici HV-a i civili: "Mesiču Stevane!", "Mesiču izdajniče!", "Dikobrazu!" i "antihrvatu!". Ali svejedno Stjepan Mesić je poslije uživao u dva predsjednička mandata, te sada i dalje uživa sa svojom poslugom u rezidenciji, kao doživotni predsjednik. Mesiću su sve zasluge: što je razarao Hrvatsku, a onda je sve generale strpao u zatvor, pod zemlju ili u mirovinu... Eto, i to je sad Hrvatska! Jedan veliki i stari zločinac od sedamdeset i osam godina i dalje uništava Hrvatsku. Z animljivo je, da on i Josip Manulić, Hršak, Bajić, Boljkovac,.., Tolike su ljude poubijali i uništili i nitko im ništa nemože. Legendarni "Dračevac" ostati će zauvijek zapamčen kao poprište obrane Hrvatskog obraza.. Jer Mesića su popratili sa psovkama i zvižducima. Umjesto da je taj čovjek danas u zatvoru, i da odgovara zbog ratnih zločina, kriminala i korupcije, pljačke iseljenika i banaka,.., on se vozika okolo po društvenom trošku ovog osiromašenog i nezaposlenog naroda. Sramota! Ne treba zaboraviti Mesićevo rušenje svih hrvatskih gradova 1991 godine. U Splitskom "Dračevcu" Mesiću su psovali oca i majku ciganjsku, nazivali su ga "Bordušom", i "lopovom". A on je cvilio kao ranjeni štakor, i govorio im je: ne dirajte mi roditelje... Pitam se: koliko je on roditelja unesrećio i uništio, također i njihovu djecu. Taj najveći balkanski zločinac, koji je kriv za mnoga zlodjela i patnje ljudi. A oni još njemu daju visoke hrvatske funkcije, predstolja, dvorce, šofere, zaštitare, poslugu, i osiguranje,..., kao pravom mafijaškom kralju i kumu. Netreba zaboraviti "Dračevac", novo poprište hrvatske istinske revolucije. I taj povijesni datum, koji je utemeljen, da imamo još pravih Hrvata i Hrvatica koji ne šute. Koji se bore časno za Hrvatsku, dok je svećenstvo kupljeno za "Judine škude", jer od njih glasa istine nema. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 31.03.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8

UBILAČKA I ODVRATNA VLAST

ULAZIMO PO NJIHOVOM NALOGU U CARSTVO PROPASTI

VI STE SE ODREKLI HRVATSKE I SVOG HRVATSTVA, U IME TOGA DA BI PRIMILI OLOŠ I BARABE NA VLAST Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu otkriveno. U Hrvatski narod uvukli su se lažni proroci i lažni učitelji, oni su prokrijumčarili pogubna krivovjerja, te zanijekali su istinu. No, takva politika je navukla na narod propast i prokletstvo…. Ja vam dakle sad vjerno kažem: da izgubili smo slavu i čast svoje domovine. Po njihovim obećanjima 1. srpnja 2013., postajemo „građani Europske unije“… Razumijete li što činite? Oni i dalje vas kupuju sa izmišljenim pričama, no tako bacaju vas u mračni bezdan. Zar vam nisu dušu iz dana u dan dovoljno izranjavali? Prvo su nas sve osiromašili i razjedinili, da bi lakše s nama upravljali. A to sve je tobože u ime nekog plemenitog cilja. Iz naše zemlje izvezli su zlato, srebro i druge sekundarne sirovine: željezo, bakar, aluminij,… itd. Uništili su našu komplet proizvodnju i poduzeća. Postavili su po „Hrvatskoj na papiru“ 400.000 video kamera i 40.000 policajaca i drugih nadzornih službi. Apsolutno, radi se na tome da se smanji broj stanovništva na Planeti zemlji. Upropastili su nam u Hrvatskoj proizvodnju hrane, a dućane su napunili sa tuđim skupim namirnicama. I to je razvoj i budućnost EU projekta? Nadnacionalna vlada odredila nam je dnevnu potrošnju 2 Eura po glavi stanovništva. Stvorena je bogata „Euro elita“, koja je između ostaloga pokrenula medijsku i drugu kampanju sebi na korist. Oni su postali vlasnici svih državnih bogatstava. I to je EU pod „šapom“ SAD-a?! Novi je to oblik tiranije i nasilja,…, ropstva i podaništva… EU nije (ovdje) zbog nas, nego je zbog (njih), „Židovskih masona“ i bankara… Rimokatolička crkva je sad u ulozi izdajnika Jude Iškariotskoga. Oni koji će u EU htjeti biti zdravstveno osigurani ili se htjeti liječiti, osiguranje će im biti na temelju individualne kapitalizirane štednje. Prava nezaposlenih osoba neće biti nikakva, oni biti će kao u Grčkoj, koja je članica EU-a, a ljudi su glasni i prava traže na cesti… Svako veče na svojim TV ekranima u vijestima i dnevnicima gledamo ruglo od vodećih ljudi: Josipovića, Milanovića, Leku, Ostojića, Opačić, Pusić ili HDZ-ovca Karamarka… Sve su to veleizdajnici i krivokletnici, krvožedni vuci i sluge Bruxellesa. Da li smo za članstvo u EU pola Hrvatske, a druga polovica je otišla na kredite… Sramotno je, kako sad Hrvati i Hrvatice proživljavaju najdramatičnije dane, zahvaljujući dželatima na vlasti – koji nam se u lice smještaju. Zar vi to ne vidite da izlazi im smrad iz usta? Jel ne osjetite kako im „kožuni“ smrde kao psima. Eto, možete sad glasati za EU parlament, i na lokalnim izborima za njih, ionako ne postoji istinska opozicija. Glasajte opet za „dolinu gubavaca“ za svoju dolinu smrti.. U Bjelovaru, 04. 04. 2013. HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 31.03.2013. HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8