utorak, 25. listopada 2011.

DOŠLO JE VRIJEME DA SE NEŠTO ČUJE I O DOŽUPANU JELAVIĆU!?

DOŠLO JE VRIJEME DA SE NEŠTO ČUJE I O DOŽUPANU JELAVIĆU!?

Još uvijek se bjelovarska javnost pita – zašto je Krešo Jelavić dao ostavku sa čelne stranačke funkcije HDZ-a. I to pred parlamentarne izbore, tj. tako važan trenutak. Naime, Jelavić je svoju ostavku opravdao na taj način: Kako kao dožupan Bjelovarsko-bilogorske županije radi čak i do 12 sati dnevno, te da mu malo vremena preostaje za rad i obavljanje stranačke funkcije. Krešo sebe u javnosti predstavlja kao savjesnog i radnog čovjek, iza kojega navodno ne postoje nikakve afere i skandali. On troši napore i pored toga ulaže veliki trud… Vrlo teško mu je bilo „rezati svečane vrpce“, odnosno otvarati općinske vodovode i nekoliko kilometara asfaltiranih cesta, kao i izgradnju škola i sportskih dvorana…

Svojom izjavom Krešo Jelavić (HDZ) je i mene izazvao da nešto kažem o njemu. Dožupan Jelavić već godinama ima ljubavnicu s kojom se viđa. Ona živi u Koprivnici, te među njima je došlo do trzavice, što i za nju on nema vremena… Ali nakon nekoliko mjeseci, opet se je stanje normaliziralo. Rasprodani Krešo na sve strane, opet je udovoljio svojoj ljubavnici - koja je bila ljuta: što se sve manje i rjeđe vide. E, trebalo je puno puta putovati u Koprivnicu sa službenim kolima. Sat tamo, sat vam i izgubi se i ode radno vrijeme. Gospođa V.B. je imala svoje mnoge prohtjeve, a kavaljer Krešo trebao je itekako te želje ispunjavati. Gospođa je i tajnica u Koprivničkom ogranku HSS-a, pa ni malo nije čudno zašto Krešo Jelavić, sve više pristaje za Miroslavom Čačijom (HSS), žu panom Bjelovarsko-bilogorskim.

Očito iz ostavke na mjesto predsjednika HDZ-a u Bjelovaru, vidi se podramljivanje vlastite stranke i podli udarci od strane Jelavića. Povrijedila me je tvrdnja - kako radno vrijeme od dožupana Kreše Jelalvića (HDZ) traje i do 12 sati na dan. Također, i niska stranačka igra, koja je ovaj grad Bjelovar pretvorila u „pravu ljagu“ od društva i grada. Nije mi ni toliko što Krešo ima desetak godina svoju ljubavnicu, nego mi je više to što laže on ljude, kao čovjek od položaja, i što laže cijelo javno narodno mjenje. „Sjaši Kurto da uzjaši Murto“, ta dva lika i jahača su u ovoj priči: Krešo Jelavić (HDZ) i Marijan Coner (HDZ), koji je pokrao našu županiju i stvorio sebi poslovno carstvo. Između ostaloga moram i ovo kazati, kako Krešo se &scar on;eće gotovo svako veče po gradu i korzu sa svojom ženom, te glumi, a šeće se i u društvu čovjeka, koji je ratni profiter, i koji je osuđen za ratne zločine.. Iz ovoga proizlazi da je i Krešo Jelavić kriminalac!? Kak'o je rekao drug Tito: „Majku ti Božju!“ Što da kažem na kraju nego da: Bjelovar je grad mnogih malograđana i opačine…!


U Bjelovaru, 25. 10. 2011.

Vođa pokreta „Štit“:
Branko Stojković
Mob: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
            stojkovic1958@net.hr
http://crostojkovic1958.blog.hr

POZNAVAO SAM SE SA ANTUNOM NOVAČIĆEM OD 1991. godine

POZNAVAO SAM SE SA ANTUNOM NOVAČIĆEM
OD 1991. godine

Sedmorici bivših pripadnika 7. gardijske brigade HV-a „Pume“, optuženih za strijeljanje srpskih ratnih zarobljenika 1991., u akciji „Maestral 2“, izrečene su nepravomoćne presude. Sudsko vijeće pod predsjedanjem Marijana Gorca oslobodilo je prvooptuženog Emila Crnčeca i Gorana Gaču ustvrdivši da tijekom suđenja nije izveden ni jedan dokaz koji bi ih teretio za ratni zločin protiv međunarodnih ratnih konvencija o zarobljenicima. Za taj su zločin na po šest godina zatvora osuđeni Tihomir Šavorić i Nenad Jurinac, dok je pet godina dobio Antun Novačić, a Robert Precehtjer i Robert Bevak osuđeni su na po dvije godine zatvora zbog pomaganja zločinu.

Sjećam se tih sivih ratnih dana 1991. godine, kad u veljači, sam se upoznao sa Antunom Novačićem, bili smo se sastali - kako bi bili sudionici rata, odnosno demokracije u Hrvatskoj. U početku Novačić i njegovi prijatelji sugerirali su mi da se stavimo na raspolaganje Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), koja je u Bjelovaru imala svoje jako uporište. Sastali smo se kod kuće Novačića (u današnjoj) ulici A. Šenoe. Novačić me nije puno nagovarao da pristupimo JNA, jer je vidio da ja imam averziju* prema „petokraki“ i toj uniformi.

Za nekoliko mjeseci ipak smo se našli u Zboru narodne garde (ZNG). Mi svi sa tog našeg sastanka, našli smo se u različitim hrvatskim jedinicama. Pošto smo u životu imali svi različite puteve, mi smo se rijetko viđali.  Ja sam se nakon provedenih sedam mjeseci u HV-u, dobrovoljno skinuo iz uniforme, jer nisam htio raditi zlodjela. Moram kazati da sam ostao čistih ruku. Jedna poslovica kaže: „Daj mu vlast pa ćeš vidjeti kakav je?!“ Upravo to se je zbilo u ovom (navodno) Domovinskom ratu. Mnogi koji su bili slabići u civilstvu, kad su u rukama imali oružje, bili su jaki. Upravo takvi su, najviše zla radili. Bili su mlakonje i bojali su se s nekim potući, ali kad su bili iznad žrtve i to u ratu, oni su tada ubojstvima liječili svoje komplekse.

Optuženi se nisu odnosili časno kao hrvatski vojnici. Zato, među takvima, kojih je bilo, nisam mogao biti, a danas ni kao prijatelj. Misli da oni lažu - kad kažu da im je naredio (pokojni) general Ivan Korade, da strijeljaju zarobljenike. Uostalom, ja znam prosuditi dobro situaciju. I ne vjerujem da Korade, uopće je bio takav čovjek. Ja ovdje ne branim Ivana Korada, generala HV-a i člana HDZ-a, prvenstveno branim realnu istinu. I protiv toga sam da se nekom trpa na leđa laži, bio to – tko bio… Svi znaju da sam ja uniformu hrvatske vojske obukao prvi, a danas nemam ni spomenicu Domovinskog rata, ni ne treba mi ona. Za takav kriminal se ja nisam borio.

Iako je donesena takva presuda protiv Antuna Novačića, on je od države (prije toga) dobio stan, ili bolje rečeno od generala Mile Ćuka, te i mirovinu, kao ratni vojni invalid sa PTSP-om. Moram i to kazati, tj. spomenuti da Novačić je bivši zet od oficira JNA Jovanovića, koji je za vrijeme ratnih dana pobjegao u Beograd. Što se sada čudimo – zašto u našem društvu ništa ne štima…

U Bjelovaru, 24. 10. 2011.

Vođa pokreta „Štit“:
Branko Stojković
Mob: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
            stojkovic1958@net.hr
http://crostojkovic1958.blog.hr

DRAŽEN KELEMINEC JE ČOVJEK BEZ OBRAZA!

DRAŽEN KELEMINEC JE ČOVJEK BEZ OBRAZA!

Hrvatska stranka prava priopćila je (24. listopada 2011.) da Predsjedništvo HSP-a zaključilo je da Dražen Keleminec neće biti nositelj zajedničke izborne liste HSP-a i pravaških stranaka u drugoj izbornoj jedinici. Neće biti zajednički kandidat za Sabor RH, Keleminec i neće biti niti na jednoj zajedničkoj pravaškoj listi za predstojeće parlamentarne izbore 4. prosinca 2011. godine. HSP nije znao za ovaj slučaj obiteljskog nasilja, a HSP je za taj slučaj saznao u emisiji HRT-a „Nedjeljom u 2“, kad je kod Aleksandra Stankovića gostovao predsjednik HSP-a Danijel Srb.

U priopćenju za javnost se kaže da HSP-e ima nultu stopu prema obiteljskim nasilnicima i nemože tolerirati takva ponašanja. Keleminec je otpao kao saveznik i njegova Autohtona Hrvatska stranka prava, koja se odazvala pozivu HSP-a: „Spasimo Hrvatsku“ i zajedničkom izlasku na (predstojeće) parlamentarne izbore.

Zemlja je u komi, a politički demagozi već imaju plan – kako da zajednički, sami bez ostalih birača zasjednu na državne funkcije. Tako rečeno, „oni“ su već napravili račun bez naroda. Ovih dana prije izbora svakodnevno nam na državnoj televiziji HRT-u puštaju reklame: „Tu pripadamo!“ Te da će nam članstvu EU poboljšati svima položaj u Hrvatskoj. Svi mi građani (dobro) znamo da je to laž, i obećanje jedno u nizu, koje ništa ne vrijedi…

U Hrvatskoj od jedne: Hrvatske stranke umirovljenika (HUS), već ima tri umirovljeničke stranke. HDZ-e se je pobrinuo da baci „smutnju“ među birače. Silvio Hrelja vodi jednu stranku, dok Zlatko Klarić vodi drugu, a Milivoj Šipek vodi treću stranku. Eto, i to su umirovljenici?

Isto tako je i sa HSP-om, koji se je raskolio na pet pravaških stranaka. Činjenica je, (dokazano je) da hrvatski narod nema za koga glasati. Jer situacija od proteklih godina svjedoči – da „isti ljudi“, dopeljali su zemlju u kolaps. Koalicijske stranke: SDP, HNS, IDS i HSU, obmanjuju glasačko tijelo sa tobože novim nazivom „kukuriku koalicija“. A u biti „oni“ svi nisu ništa bolji od Dražena Kelemineca, čovjeka bez obraza i karaktera.

U Bjelovaru, 24. 10. 2011.

Vođa pokreta „Štit“:
Branko Stojković
Mob: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
            stojkovic1958@net.hr
http://crostojkovic1958.blog.hr

NAJVEĆA „SPALIONICA“ LJUDSKIH PRAVA JE U HRVATSKOJ!?

NAJVEĆA „SPALIONICA“ LJUDSKIH PRAVA
JE U HRVATSKOJ!?

Znanje je omogućilo stvaranju čovjeka, kao i njegov razvoj i napredak. Ali znanje u Hrvatskoj, zamijenjeno je sa „debelim lažima“, i sa mistifikacijom... Mi sad težimo nižem, a ne višem nivou. Jasno je da se desila jedna „velika iluzija“, koja mnoge ljude drži u koncentričnoj neprosvjetljenosti. Dok s druge strane nametnut je politički režim, koji nas lišava gotovo svih ljudskih prava. Takozvanog prava na: dom, rad,..., na skrb, na servis državnog uređenja itd. Kataklizničkim „padom čovjeka“, pala su: ljudska prava. Nametnula nam se je neka rasa, tj. svećeničke kaste, koja kao „bogovi“, traže da budu iznad nas...  

Državna televizija HRT-e (kao) najveći hrvatski medij sakriva svu bijedu i siromaštvo hrvatskog naroda. Važnije su u programima neke religiozne emisije, kao tobože „Mir i dobro“, nego emisije od udruga i pokreta za ljudska prava. Čak zastupljenije su emisije o „kućnim ljubimcima“, samo ne o pravima čovjeka... Nema više ni pravačkog (HSP) slogana „Bog i Hrvati!“ Jer očito više nema ni (takvog) Boga, a nema više ni Hrvata.

Hrvati i Hrvatice su se pretvorili u poslušnike i roblje jedne „bolesne“ politike, koja očito sve melje ispred sebe. Tko Hrvatsku više može spasiti? Pod okriljem lažnog „Mira i dobra“, skrivaju se neradnici i paraziti društva, koje samo zanima lako stečen novac. Što smo dobili na kraju od jedne Titine totalitarne države – ne samo ništa: nego raspad sistema, rat i zlo. Isto tako i od Tuđmanove minijaturne policijske države Hrvatske.

U Bjelovaru ovih dana su gostovali na promociji knjige u Gradskoj knjižnici: Dr. Josip Kregar i dr. Zvonko Maković. Ujedno tema tribine u knjižnici je bila i korupcija u našem društvu. Iz publike je postavio pitanje „uvaženoj gospodi“ prof. Ivan Pintar: „Kako to da u svim županijama u Hrvatskoj je ipak netko odgovarao od političara i vodećih ljudi, za (neke) otkrivene kriminalne radnje. Jedino u našoj županii Bjelovarsko-bilogorskoj nije nitko uhvaćen u nezakonitih djelima? Iako Bjelovar pliva u korupciji i kriminalima...!?“ Između ostaloga prof. Pintar podrugljivo je zaključio: „Hoćemo li mi u Bjelovaru podići neki spomenik kao pošteno i nevino društvo!?“ Očito je da u Bjelovaru gotovo su svi umiješani u neke lopovšiti ne i ratno profiterstvo, zato i nema istraga i sudskih presuda.


 U Bjelovaru, 24. 10. 2011.

Vođa pokreta „Štit“:
Branko Stojković
Mob: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
            stojkovic1958@net.hr
http://crostojkovic1958.blog.hr