POZNAVAO SAM SE SA ANTUNOM NOVAČIĆEM
OD 1991. godine
Sedmorici bivših pripadnika 7. gardijske brigade HV-a „Pume“, optuženih za strijeljanje srpskih ratnih zarobljenika 1991., u akciji „Maestral 2“, izrečene su nepravomoćne presude. Sudsko vijeće pod predsjedanjem Marijana Gorca oslobodilo je prvooptuženog Emila Crnčeca i Gorana Gaču ustvrdivši da tijekom suđenja nije izveden ni jedan dokaz koji bi ih teretio za ratni zločin protiv međunarodnih ratnih konvencija o zarobljenicima. Za taj su zločin na po šest godina zatvora osuđeni Tihomir Šavorić i Nenad Jurinac, dok je pet godina dobio Antun Novačić, a Robert Precehtjer i Robert Bevak osuđeni su na po dvije godine zatvora zbog pomaganja zločinu.
Sjećam se tih sivih ratnih dana 1991. godine, kad u veljači, sam se upoznao sa Antunom Novačićem, bili smo se sastali - kako bi bili sudionici rata, odnosno demokracije u Hrvatskoj. U početku Novačić i njegovi prijatelji sugerirali su mi da se stavimo na raspolaganje Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), koja je u Bjelovaru imala svoje jako uporište. Sastali smo se kod kuće Novačića (u današnjoj) ulici A. Šenoe. Novačić me nije puno nagovarao da pristupimo JNA, jer je vidio da ja imam averziju* prema „petokraki“ i toj uniformi.
Za nekoliko mjeseci ipak smo se našli u Zboru narodne garde (ZNG). Mi svi sa tog našeg sastanka, našli smo se u različitim hrvatskim jedinicama. Pošto smo u životu imali svi različite puteve, mi smo se rijetko viđali. Ja sam se nakon provedenih sedam mjeseci u HV-u, dobrovoljno skinuo iz uniforme, jer nisam htio raditi zlodjela. Moram kazati da sam ostao čistih ruku. Jedna poslovica kaže: „Daj mu vlast pa ćeš vidjeti kakav je?!“ Upravo to se je zbilo u ovom (navodno) Domovinskom ratu. Mnogi koji su bili slabići u civilstvu, kad su u rukama imali oružje, bili su jaki. Upravo takvi su, najviše zla radili. Bili su mlakonje i bojali su se s nekim potući, ali kad su bili iznad žrtve i to u ratu, oni su tada ubojstvima liječili svoje komplekse.
Optuženi se nisu odnosili časno kao hrvatski vojnici. Zato, među takvima, kojih je bilo, nisam mogao biti, a danas ni kao prijatelj. Misli da oni lažu - kad kažu da im je naredio (pokojni) general Ivan Korade, da strijeljaju zarobljenike. Uostalom, ja znam prosuditi dobro situaciju. I ne vjerujem da Korade, uopće je bio takav čovjek. Ja ovdje ne branim Ivana Korada, generala HV-a i člana HDZ-a, prvenstveno branim realnu istinu. I protiv toga sam da se nekom trpa na leđa laži, bio to – tko bio… Svi znaju da sam ja uniformu hrvatske vojske obukao prvi, a danas nemam ni spomenicu Domovinskog rata, ni ne treba mi ona. Za takav kriminal se ja nisam borio.
Iako je donesena takva presuda protiv Antuna Novačića, on je od države (prije toga) dobio stan, ili bolje rečeno od generala Mile Ćuka, te i mirovinu, kao ratni vojni invalid sa PTSP-om. Moram i to kazati, tj. spomenuti da Novačić je bivši zet od oficira JNA Jovanovića, koji je za vrijeme ratnih dana pobjegao u Beograd. Što se sada čudimo – zašto u našem društvu ništa ne štima…
U Bjelovaru, 24. 10. 2011.
Vođa pokreta „Štit“:
Branko Stojković
Mob: 095/814-82-90
E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com
stojkovic1958@net.hr
http://crostojkovic1958.blog.hr
Nema komentara:
Objavi komentar