Hrvatskoj udruzi građana za ostvarenje i praćenje ljudskih prava ŠTIT Bjelovaru, obratile su se za pomoć Marijana i Nada Lukić
| NAČIN NA KOJI VESNA TRNSKI KORISTI OBITELJSKE I MATERIJALNE PRILIKE KORISNIKA DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE   Prije hospitalizacije Antun Pajk bio je samo mjesec dana u zaostatku s plaćanjem smještaja u Domu. Kako se tamo već naveliko "brujalo" da je oslabio, tobože ima rak, doslovce su ga već i "pokopali". Hospitaliziran je od 13.03.2009., do 24.03.2009. godine. Ravnateljica Vesna Trnski za vrijeme njegove hospizalizacije već 16.03.2009., potražuje dug od 3.218,00 kn. (List 2.)  Nakon čega Antun u nekoliko navrata odbija hospitalizaciju i doslovce konačno i "bježi" iz bolnice 24.03.2009. godine. Odmah idući dan, preplašenog da će ga izbaciti iz Doma, uvjerilo ga se da mora potpisati izjavu s kojom mu mirovina više neće sjedati na njegov tekući račun već u Dom. Potpisano 25.03.2009., a u Mirovinski proslijeđeno već idući dan. (List 3.)  U to vrijeme niti se išlo sa ovrhom, ni bilo kakvim dogovorom jednostavno se "iskamčio" potpis - ne bi li sve "po zakonu prošlo". Nije bio niti "kandidat za ludilo" kao što se puno kasnije pokušavalo sa njime. Kako je cjelokupna mirovina sjedala u Dom, na tekućem računu nema priljeva i sve obveze prelaze u nedozvoljeni minus. (List 4.)  Čekovi, dozvoljeni minus do 5.000,00 kn i kredit, za što sve je Vesna Trnski znala! Sasvim je neumjesno tvrditi suprotno, obzirom da je Pajk nju na to upozorio, i na njezinu "višegodišnju dušebrižnost" prema njemu. Kako su počele pristizati opomene, Antun se 30.06.2009., sam osobno obraća Mirovinskom da mirovinu uplaćuju na njegov tekući račun. (List 9. i 10.) Mirovina u kolovozu ponovno sjeda na banku (List 18.), ali na toliki minus Antunu ne ostaje od mirovine ništa. Kredit se počeo naplaćivati ovrhom. (List 13.) Dakle, dok je mirovina sjedala u Dom nagomilao se dug u banci, a dok je pokušavao riješiti dug u banci gomilao se još veći dug u Domu. Da se bilo kakvim dogovorom ili makar ovrhom naplaćivao dug Domu, u banci ne bi došlo do nedozvoljenog minusa. Da je Vesna Trnski "dozvolila" da mirovina po zakonu sjeda u banku, prema visini mirovine dug Domu bi bio isplaćen do kraja 2009. godine. Vesna Trnski, Antunovim potpisom od 25.03.2009., postigla je da dug (zbog samo mjesec dana zakašnjenja) "dogura" do 20.000,00 kn. (Više od 8.000,00 kuna banci i više od 11.000,00 kuna Domu.) Dug koji je Antun isplatio tek krajem 2010. godine. Kako je u kolovozu mirovina sjela na banku a ne u Dom, (List 18.) Vesna Trnski obavještava Centar navodno već 01.09.2009. godine. (List 15.) Ukoliko se je Centar i trebalo obavještavati, obzirom da Antun nikad nije bio socijalni problem - nije li to Vesna Trnski tebala učiniti i prije 25.03.2009., prije nego što je uplašila Pajka i "iskamčila" potpis ?! Dakle sve učinjeno od Vesne Trnski (očito "prešutnim dogovorom"), rješenjem Centra od 20.10.2009., (List 15.) "zakrpano" je sa: "Utvrđeno je da je Antun Pajk tijekom 2008., i 2009. godine izdao veći broj čekova bez pokrića, zbog čega su nastala dugovanja u ukupnom iznosu od 8.019,80 kuna." (Ne, nego upravo zbog Vesne Trnski - što Centar i podržava!) No, unatoč tvrdnjama u tom rješenju, Antun je "ozloglašeni veći broj čekova" uredno raspoređivao prema svojim mogućnostima. Mirovina mu je uvijek bila dostatna za ratu Doma, ratu kredita i po jedan ček mjesečno. I još mu je na računu ostajalo dozvoljenog salda do visine dozvoljenog minusa do 5.000.00 kuna. (List 4.) Zašto u rješenju nije precizirano koliki je to točno "veći broj čekova" i kada su ti čekovi išli na naplatu?! "Ozloglašeni " broj čekova ostao je bez pokrića tek od svibnja 2009., upravo što je zbog Vesne Trnski sjedala u Dom. Točnije radi se samo o tri čeka u 2009. godini, uredno raspoređenih od svibnja pa dalje. (List 4.) Vesna Trnski ne priznaje bilo kakvu odgovornost i sva nastala dugovanja u banci i Domu "pripisuje" nama! Blati, vrijeđa i otvoreno bez ustručavanja okrivljuje nas! Nakon donošenja rješenja Centra od 21.10.2009., (List 15.) Pajku je "ipak dozvoljeno" da najprije podmiri dug banci, a potom dug u Domu. Dakle banka ima prioritet! Najprije su "usosili", pa potom "spašavaju". (Da li Pajka ili Trnski?) Ako je to bilo izvedivo i omogućeno mu u listopadu 2009. godine, zašto nije bilo izvedivo i zašto mu je onemogućeno u ožujku 2009. godine, prije nego što je 25.03.2009., Vesna Trnski "preuzela stvar u svoje ruke"?! Da ponovim - bez ovrha i nedozvoljenog minusa u banci Pajk je dug Domu mogao riješiti još krajem 2009. godine! Zbog svega što je Trnski prouzročila, dug banci bio je podmiren tek u studenom 2009., (List 16.) a iduća prva mirovina s kojom je Antun bio u mogućnosti početi podmirivati dug Domu, stiže u prosincu 2009. godine. (List 17. i 18.) - (Dug koji je zbog "djelovanja" Vesne Trnski prerastao preko 11.000,00 kuna.) 15.01.2010., Vesna Trnski predaje nam specifikaciju uplata i isplata, odnosno duga, (List 18.) ujedno likujući, zauzimajući ulogu "pravnika" i "zaštitnika" Antuna Pajka, odnosno ulogu same "vlasti", što pored svega što je prouzročila je ona ta koja je bila "u pravu", "ostala netaknuta" i nitko joj ništa ne može! (Sa zadovoljstvom istaknuto usmeno i pismeno da će Pajk dug rješavati još cijelu iduću 2010. godinu.) Da ne spominjemo da mu je cijelu godinu Dom isplaćivao samo 100,00 kuna mjesečno za osobne potrebe (džeparac) sve dok nije isplatio dug. Ravnajući se prema specifikaciji za 2009., pretpostavljali smo da je Pajk sa dugom gotov u studenom 2010. godini. No, Vesna Trnski u međuvremenu je "pripremala teren" da Pajkova mirovina "ostane" u Domu i poslije otplate duga. "Naložila" je Pajku da mora otići u banku, zatvoriti račun i "prerezati" karticu. (List 21.) - Rukopis i potpis ? (List 21., 18. i 2.) U računovodstvu smo dobili jedino na "papirićku" (List 22.) da je Antun na 30.09.2010., dužan 1.138,71 kuna, te da će mirovina za rujan 2010., kad je Dom u listopadu proknjiži to i pokriti. 30.09.2010. -1.138,71 kn. dug 10.10.2010. +3.074,55 kn. mirovina +1.935,84 kn. 20.10.2010. -100,00 kn. džeparac +1.835,84 kn. 31.10.2010. -1.806,00 kn. cijena smještaja +29,84 Dakle Pajk je u studenom konačno trebao od mirovine primiti "razliku od cijene smještaja na ruke ". (oko 1.268,55 kuna) Specifikaciju duga za 2010., nikako više nismo "mogli" dobiti. Niti Pajk niti mi! U računovodstvu "ne smiju dati mimo ravnateljice", a kod ravnateljice u početku je bilo da to "ne možemo" dobiti, "ona to nema", "svi podaci su u Centru". (I obrnuto!!!) 15.01.2010., specifikaciju za 2009., dala nam je osobno Trnski, a ne Centar. "Antun zna koliko je dužan i njemu to ne treba", "njegovoj kćeri ili unuci ona to nije dužna dati". Pa tako "mi nemamo pravo to dobiti jer smo mi te koje su ga natjerale u dug". Bezbroj pokušaja i bezbroj i hrpa uvreda - između ostaloga što je kulminiralo uvredom da je "neka tamo iz računovodstva čula i vidjela da smo djeda šamarale...!" Prilikom višebrojnih zajedničkih "raporta" kod ravnateljice, Antun (ni)jednom nije izjavio da je nama dao iznos novca kojim bi sebe doveo u toliki dug. Osim sitnog novca za praunuku - na štoTrnski nije otrpjela, te odbrusila: "Zato mu se to i dogodilo jer je davao malo po malo! "Na sve pretrpljene uvrede, laži i optužbe, poslije tako nečeg rečenog, najkulturnije što je na to mogla "dobiti", je da je "besramna kuja"! Kad je Antun osobno znao tražiti specifikaciju, ravnateljica mu je odgovorila da od mirovine i dalje neće dobiti ništa, jer pak "mora vratiti dug osobnim dužnicima u Domu". "Da njoj dolaze ljudi koji tvrde da im je Pajk dužan novce". Koje je opet "posuđivao za nas". Na upit koliko - opet nikakve službene potvrde osim samovolje i zadovoljstva Vesne Trnski. "Gospodin Pajk zna kome i koliko je dužan". Poradi takvog drskog ponašanja i bezizlazne situacije, sastavljena je izjava, koju je Antun, 16.11.2010., potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika; kojom traži da mu se omogući da mirovinu ponovo podiže u banci. (List 23.) Dakle u utorak 16.11.2010., oko 16,30 sati, njegova kći Nada Lukić, otišla je kod Antuna u Dom i donijela izjavu kojuje prije tražio, rekavši da će je potpisati i ovjeriti potpis. Otišli su iz Doma do parkirališta kod "nove" bolnice, sjeli na klupu, pročitana mu je izjava, pročitao ju je još jednom i sam i rekao da ju idu ovjeriti. Odvezli su ih do Županije jer su išli kod gospođe Kustić, koja i njega i nas osobno poznaje i koja mu je kao stručna osoba još jednom mogla točnije pojasniti izjavu i njegove mogućnosti, i samim tim situaciju u kojoj se našao. Gospođe Kustić nije bilo, rečeno im je da je radila do 16,00 sati. Da su to znali zasigurno bi nastojali stići za vrijeme njenog radnog vremena. Zatekli su dvije djelatnice. Jedna od njih, kako ju je Antun kasnije nazvao "ona visoka crna" (nakon šturog pojašnjenja radi čega su došli, jer nije bilo potrebe za detaljnjim upoznavanjem razloga ovjere potpisa nekom drugom), počela je sa "savjetima napamet", jer izjavu predhodno nije ni pročitala, kako "javni bilježnik sa time nema ništa, kako je te probleme potrebno riješiti u Domu, na Mirovinskom i sa Centrom!" A što je ovo drugo i bilo nego rješavanje pismenim putem umjesto "planinarenja od vrata do vrata"!? Gospođi se vjerojatno konačno takav odgovor nije svidio jer je otišla u drugu prostoriju i nije se više vraćala. Ovjeru je učinila druga djelatnica, koja ga je još prije nego što je potpisao izjavu upitala da li zna što potpisuje. Odgovor je bio "znam, znam!". U Dom ih je vratila osoba s kojom se poznaju iz viđenja, a koja se zatekla pred zgradom Županije. Prilikom izlaska iz auta upravo je naišao i njegov cimer, koji bi sigurno svakako primjetio da bilo što nije bilo u redu. U bilo kojem trenutku od kada ga se čekalo da se u svojoj sobi odjene, izlaska iz Doma, pa do povratka, mogao je ili upoće ne htjeti izaći iz Doma, ili bilo kako bilo kome dati do znanja da ga se na nešto prisiljava. Naprotiv, prilikom izlaska iz Doma, on je pak rekao da se maknu odande što prije jer da su mu "zabranile" da izlazi iz Doma van. Kada smo ga u petak 19.11.2010., nazvale da mu kažemo da nismo stigle i da ćemo izjavu predati u ponedjeljak (Mirovinskom i Centru), rekao je da se "čulo da je izlazio", "da su ga cijeli dan do 15,00 sati vozile i kod bilježnika i u Centar", "da su rekle da će ga ostaviti na cesti"... Izjava u Mirovinski i Centar priložena je 22.11.2010. godine. U Mirovinskom, obzirom da je bio početak radnog vremena, u spis još nije bila razvrstana "brljotina" pristigla u Mirovinski još u petak 19.11.2010. godine. (Dakle i prije nego je Pajkova izjava, odnosno zahtjev i zaprimljen). U kojem je otprilike bio navedeno "da se izjava, odnosno zahtjev od 16.11.2010., poništava ili stavlja van snage,.., jer Antun Pajk nije znao što potpisuje,.., bio je prisiljen..."! U Mirovinskom je rečeno da je tako "štivo" pristiglo iz Centra. Nakon prilaganja izjave u Centru, naša i Pajkova socijalna radnica Irena Rajković, uvjeravala je da "ništa iz Centra nije izašlo". Ali radeći još veću zbrku, nagovarala je da se interesiramo u Mirovinskom tko je "to" potpisao. Što nije bilo ni malo čudno, pod pretpostavkom da u Centru kao i u svim ostalim institucijama rješanja obično potpisuje referent koji donosi odluke ili radi na njima. U Mirovinskom pak opet nakon nesuglasica i odbijanja davanja bilo kakvih informacija od bilo koga - osim da "svako pismeno koje izlazi iz Centra potpisuje ravnateljica Bedeković". (Zbilja začuđujuće kako to Irena Rajković kao djelatnica Centra nezna?!" Dakle, kako je Centar mogao ili smio "rješavati", "djelovati" ili "upozoravati" na takav način Mirovinski i prije nego je ikome od njih bilo kakav zahtjev bio i upućen od strane Aantuna Pajka?! Obzirom da je u Mirovinskom rečeno da je "to" stiglo iz Centra, kopiju "toga" u Mirovinskom nitko nije htio dati. Ali kopija rješenja Centra od 21.10.2009., koja je također u Mirovinski istog tog 19.11.2010., u 10,48 sati faxirano, daje zaključak da je "upozorenje izašlo" iz Doma. (Sudeći po dostavnoj naredbi u samom rješenju - to je bio primjerak rješenja Vesne Trnski!) (List 24.) Slijedećeg dana Irena Rajković "smiruje situaciju" riječima: "Pa vidite Nada da on nije sam svoj - sad kaže jedno, sad drugo." Što je ujedno bila "uvertira" da Antuna Pajka opišu kao opravdanog "kandidata za ludilo". Pripremali su "teren" da mu se oduzme poslovna sposobnost. Narednih dana "loptali" su se s nama. Od Centra pa do Doma i nazad! Nijedna informacija više nije bila "dostupna". Ravnateljica u Domu "prelazi svaku granicu"! "Nikakve informacije nije dužna davati" i štoviše Antunu Pajku, oduzima osobnu oskaznicu! A da pritom prije toga nije obavljen liječnički pregled, nije mu oduzeta poslovna sposobnost i nije mu određen staratelj! A ponajmanje to nije bila Vesna Trnski, koja mu je osobnu i oduzela! "Gospodinova osobna je pohranjena kod nas, on nikud iz Doma ne izlazi i nije mu potrbna...". "Svoj novac sa računa koliko može dobiti, može podići u svaka doba i jedino tad može koristiti svoju osobnu...". "On nema zašto izlaziti iz Doma van osim u posjet liječniku i u tom slučaju netko od naših će se pobrinuti oko toga...". Takav njezin čin oduzimanja osobne iskaznice prijavljen je konačno i policiji. No, međutim nitko ništa nije poduzeo - za njih je "postupak gotov". Nadalje, Centar donosi najnovije rješenje od 14.12.2010., kojim potvrđuju prethodno rješenje, u orazloženju navodeći "kroz ružičaste naočale" - što Antun odustaje od svog zahtjeva od 16.11.2010. godine. (?) (List 25.) Obavljen je i liječnički pregled, a koji prema Antunovim riječima nažalost nekih nije dao "pozitivnih i željenih" rezultata. Štoviše, već je i previše galame bilo uzdignuto oko svega, po nekima njegovo "ludilo" nije bilo isplativo. (Obzirom da je djedu "okolina u kojoj boravi" stjerala strah ukosti, i obzirom na godine - on je psihički vrlo stabilna osoba.) Ali zato je "bijes iz Doma" prema nama, prerastao na petu potenciju. 1.) Dakle oduzeta mu je osobna ne bi li Antun može biti "podizao novac i davao nama"?! 2.) Nikom od njih u cijeloj svojoj bahatosti i nedodirljivosti nije palo na pamet da je toliko očito da se od njega uporno pokušava napraviti "luđaka", sad kad je dug ispatio. Dok Pajk dvije godine prije toga kad je upao u dug "svojom - našom" krivicom, nije bilo ni govora o tome?! 3.) Nasrtanja da smo mi krive za njegov dug u Domu i banci? Loše uvjerljivo pored svih "umotvorina" i "rukotvorina" Vesne Trnski. Nažalost mi niti imamo sa čime Antuna "držati u šaci", niti smo mi te koje smo prijetile i ucjenjivale izbacivanjem na ulicu 25.03.2009. godine. 4.) Dana, 16.11.2010., kod javnog bilježnika "Antun je bio prisiljen i nije znao što potpisuje"?! A da li je znao što potpisuje 25.03.2009., što mu je Vesna Trnski "podmetnula", i da li je znao kuda će ga to dovesti? Danas "mora biti lud", a tada to nije bio. "Kroz ružičaste naočale" prikazano - odustao je od svog zahtjeva. (?) Zbog čega tolika podložnost "okolini u kojoj boravi" ?Antun Pajk je znao 16.11.2010., jako dobro što potpisuje, ali i dalje mi nismo te koje mu prijete izbacivanjem na ulicu! 5.) "Ja sam tu gdje jesam. Nisam luda da kažem išta protiv njih, a što bi moglo ići meni na štetu". - To su riječi uplašenog, a ne "ludog" čovjeka. Koristeći obiteljsku situaciju i odnose, od njega se radi što im se prohtije, a na nas se "trpa". I to godinama, a sad je prešlo svaku mjeru! U konačnici Antun Pajk cijelu 2011. godinu od mirovine prima nepunih 600,00 kuna. (Iznos od oko 700,00 kuna se zadržavao, na što je Antun uvijek znao govoriti: "Ja mirovine više nemam. To sve uzima Centar za socijalnu skrb. Idemo svi kod ravnateljice (Doma) da vidimo kud novci idu." Normalno da po nove "porcije" uvreda nismo išle. Sasvim nenadano i neslužbeno smo dobili potvrdu da mirovina ipak i odlazi u Centar. Obzirom da je Antunu uručeno rješenje od 14.12.2010. godine (ostaje na snazi prethodno rješenje, tj. mirovina ide u Dom). (List 25.) - Što se dogodilo u međuvremenu? Na osnovu kojeg "lista papira" Mirovinski sad pak uplaćuje njegovu mirovinu u Centar i zašto to njemu nije i uručeno? Prilikom razgovora sa Antunom i nagovještaja da ćemo se morati obratiti odvjetniku, te njegovog raspitivanja u Domu kud njegov novac odlazi, konačno su mu dali ugovor o "Posmrtnoj pripomoći". (List 26.) No, međutim kako Pajk od mjeseca studenog 2010., treba dobivati po 1.200,00 kuna mjesečno na ruke, iznos na tom ugovoru se ne podudara sa iznosom koji mu je zakinut. (Dvanaest mjeseci od oko 700,00 kuna.) Pri tom, prilikom svake isplate ("zakidanja") mirovine, osim obavijesti o mirovinskim primanjima od HZMO-a, nikakve druge potvrde o isplati, odnosno uplati "Posmrtnoj pripomoći" - NEMA! S druge pak strane od nekih korisnika Doma je rečeno da ima još takvih slučajeva. "Starijim korisnicima koji su bez ikoga svoga, Dom ne isplaćuje cijelu mirovinu". "Novac zadržavaju, a kad umru novac tko zna kud ode... I izmišljaju dodatne troškove". "To se zove SET". Kako god bilo, ne bi li bilo ljubazno od Vesne Trnski, i od Doma i od Centra da konačno počnu "polagati račune" u svemu ovome?! I speru ljagu sa nas! Dana, 26.10.2011., došli smo do saznanja da je Antunu Pajku "rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, - pravomoćnog 09.09.2011. godine" je 100% oduzeta poslovna sposobnost ! (Traži mu se staratelj) Niti on, niti mi kao članovi obitelji o tome nismo dobili službenu bilo kakvu obavijest. Trnski i dalje uporno ostaje kod stajališta da na nikakvu dokumentaciju "nemamo pravo". "Stručna osoba će voditi brigu koliko je gospodinu Pajku potrebno dati novca da ima za kavu". A "mi smo ga upropastile i sad je dosta!" 1.) Nije bilo dovoljno što mu nakon otplaćenog duga nije dozvoljeno da mirovinu prima u banci u prizemlju Doma? 2.) Nije bilo dovoljno što mu je mirovina odlazila u Dom, te su i onako drugi "raspolagali" njome? 3.) Bilo je "potrebno" povrh svega oduzeti mu poslovnu sposobnost 100 % ? Da si ima za kavu? Pa da se zaključi! Rješenje Centra (List 15.) od 21.10.2009., glasi - kao glasi. Da je Centar na vrijeme reagirao (bio obaviješten od strane Doma), još u ožujku 2009. godine, - ne bi Centar "morao" vršiti uvid u opomene i ovršne prijedloge i nedozvoljeni saldo od 8.019,80 kuna. Centar bi uvidom u izvod Antunovog tekućeg računa uvidio dozvoljeni minus od 5.000,00 kuna! (Ogromna razlika?) Kao "najsvrhovitiji oblik socijalne zaštite" Centar bi najvjerojatnije i tad Antunu "naložio" ili ga uputio, ili bi pak i on sam tad bio "suglasan" (da ga se ne baca u bespotreban dug i ovrhe), po zatvaranju svih dospjelih obveza po računu, da njegova mirovina ide u Dom. Također ogromna razlika ako se uzmu u obzir činjenice dana 16.03.2009., (List 2.), i činjenice i nastale posljedice do 01.09.2009., (List 15.), kad je Vesna Trnski uopće i obavijestila Centar! (U mjesecu ožujku dozvoljeni minus od 5.000,00 kuna i 3.218,00 kuna duga Domu - u mjesecu listopadu nedozvoljeni minus od 8.019,80 kuna i 9.810,20 kuna duga Domu!) Da je Centar reagirao u ožujku, Antun bi sa ukupnim dugom bio gotov još u 2009. godini; u odnosu na listopad, Antun ga je rješavao još cijelu iduću 2010. godinu. (Punih 20.000,00 kuna.) Vesna Trnski, bez obzira što danas tvrdi suprotno, je znala kakvo je stanje na Antunovom računu i da ima obveze u trenutku kad mu je "podmetnula" da potpiše izjavu 25.03.2009. godine. I još je bolje znala što će time prouzročiti! Sve i da nije znala, kao ravnateljica jedne takve ustanove (Dom za stare i nemoćne osobe), njezina dužnost je bila da Antuna kao korisnika i štičenika Doma zaštiti, ne dovede u zabludu ili na čin kojim bi sebi prouzročio štetu - na taj način što je morala takav podatak službeno i provjeriti! Pogotovo stoga što joj je Antun sam rekao za dozvoljeni minus, čekove i kredit... KAKO TO NIJE UČINILA, NITI JE CENTAR OBAVIJESTILA NA VRIJEME, PAJK JE PO SVAKU CIJENU MORAO BITI PROGLAŠEN "LUDIM", A MI "KRIVE" ZA NJEGOV DUG! U konačnici najzanimljivije je to, što po prema pristupnici udruge "Posmrtna pripomoć", Antun Pajk postaje članom 01.07.2011., a prema kojoj je uplaćena cijelokupna dvadesetogodišnja članarina u navedenom iznosu (6.510,00 kuna). Te je "pristupnica" i ovaj put Antunu "ponuđena" na potpis, a za "Posmrtnu pripomoć" - bez navođenja imena i prezimena, netko se potpisuje samo parafom, bez pečata i ikakve ovjere vjerodostojnosti. Za pretpostaviti je da uz "Pristupnicu" udruge bi trebao negdje postojati bilo kakav akt ili suglasnost kojom Antun dozvoljava, odnosno da je upoznat da mu se i koliko mjesečno odbija (uplaćuje) od mirovine, u konkretnom slučaju " Posmrtnoj pripomoći". Kako uostalom opravdati i potpisani, ali sa "već napola ludim čovjekom" usmeni takav sporazum se ne sklapa!? Pa da se prisjetimo: Dana, 25.03.2009., dok je Antun ravnateljici Trnski potpisivao izjavu da mu mirovina ide u Dom, sa čim ga je ONA stjerala u dug na banci - tad NIJE bio "lud"!? Dana 16.11.2010., kad je ovjeravao potpis u izjavi kojom traži da mirovinu podiže ponovno u banci, jer je dug Domu isplatio (što ujedno znači da je imao mogućnost SAMOSTALNO sklopiti ugovor sa bilo kojim pogrebnim poduzećem podružnice u Bjelovaru!) - tad JE bio "lud"?! Na osnovu izjave Irene Rajković, u Centru: "Pa vidite Nada da on nije sam svoj, sad priča ovo, sad ono." - UTIRE SE PUT da ga se proglasi "ludim"?! (Apsurdno je da se tako olako ljude proglašava "ludima"!) Vesna Trnski ODUZIMA MU OSOBNU ISKAZNICU, a time ujedno i mogućnost izlaska iz Doma i mogućnost potpisivanja i njegove IDENTIFIKACIJE IZVAN DOMA! Tim gore što ona ni tada, ni do dana današnjeg nije proglašena njegovim starateljem, niti je tad još zahtjev za liječničkim vještačenjem njegove poslovne sposobnosti bio postavljen, niti je tad još "službeno proglašen ludim"! - Ukratko, tako se ne postupa niti sa nekim koga se prisilno mora zatvoriti na psihijatriju, a pogotovo ne s nekim "tko je možda lud", a "možda to još i nije"?! Zahtjev Doma prema Centru za liječničkim vještačenjem njegove poslove sposobnosti postavljen je tek U VELJAČI 2011. GODINE. Dana, 21.07.2011., bez obzira na postavljeni zahtjev za vještačenjem, Antun sad pak "OPET NIJE LUD", te na inicijativu Trnskove od njega se opet traži da nešto potpisuje - pristupnicu "Posmrtnoj pripomoći" sa "parafom" i bez pečata. (Čudno je, da ravnateljica Trnski je toliko angažirana, na tome da "svoje" korisnike vrbuje da postanu članovi "raznih" posmrtnih pripomoći, iako je Centar i Mirovinski dužan namiriti troškove pogreba). Tek kad je u srpnju ove godine, "prikupljen sav potreban novac" od mirovine mu se zakida i dalje, a tek mu je u rujnu konačno i oduzeta poslovna sposobnost. Dana 09.09.2011., rješenje je postalo pravomoćno, ali Antun VEĆ PUNA TRI MJESECA SKRBNIKA NEMA ! (Ali novac mu se oduzima!) Dana 31.10.2011., postavljen je zahtjev Nade Lukić, Centru da joj se odobri skrbništvo nad vlastitim ocem. No, međutim nešto što se mora riješiti U ROKU 30 DANA još nije riješeno. (Osim izbacivanja od strane zaštitara i policije, i neslužbenih "usmenih" odbijanja zahtjeva: "Stručni tim je odlučio da ne možete dobiti nikakve dokumente, a skrbnik ne možete biti ni Vi ni Vaša kći" - službeno još ništa nije pristiglo!) Obzirom na ovakvo "zamrzavanje djelovanja" od strane Centra, po svoj prilici najprije čekaju odluku Odvjetništva. Tj. ili će "dobiti po repu" ili će im pak biti dopušteno "nastaviti i dovršiti započeto". Dok pak paralelno sa time "dobivaju na vremenu", - kalkuliraju svojom "dobrom voljom" i "milostivošću" jer PO KAZNENOJ PRIJAVI JEDNOJ MJERODAVNOJ DRŽAVNOJ INSTITUCIJI imaju mogućnost dostaviti dokumentaciju "koju oni smatraju za potrebnim" i očitovati se "po želji"! Kako navodi "Bjelovarski list" od 05.11.2011., na stranici 22., u podnaslovu "Dom odbacuje optužbe" : "U DOGOVORU SMO s Centrom za socijalnu skrb oko određivanja skrbnika i ta će procedura uskoro biti završena - kaže ravnateljica Trnski. Zaključuje kako je NJIHOV ŠTIĆENIK MORAO BITI IZDVOJEN IZ OBITELJI, ALI O RAZLOZIMA NIJE ŽELJELA GOVORITI". Zašto ne gospođo Trnski?! Dapače, izjasnite se konačno i potkrijepite to i dokumentacijom. 25.03.2009.,PAJK NIJE OBITELJI POTPISIVAO IZJAVU KOJA MU JE PROUZROČILA NEDOZVOLJEN SALDO U BANCI. 25.03.2009., Pajk je VAMA potpisao da mirovina odlazi u Vaš Dom. ZA POTVRDITI SUPROTNO TOME, VI NE POSJEDUJETE AMA BAŠ NIŠTA!!! Ili se pouzdate da Vašu "misiju", koju ste započela 25.03.2009. godine, možete i smijete čak i Odvjetništvu objasniti jedino "usmeno"?! Da je Pajk u ožujku 2009., obzirom na hospitalizacij, bolest i starost uistinu i umro (kako se U DOMU "naklapalo") za sav prouzročen cjelokupan dug, teretilo bi se nas kao njegove nasljednike! Čemu je onda za povjerovati? 1. Da smo mi djeda "šamarale u Domu", "pljačkale" ga, "otimale" mu, stjerale ga u "toliki dug" - koji bi u slučaju njegove smrti u konačnici plaćale mi - UKRATKO ČINILE ŠTETU PROTIV SEBE SAMIH?!? 2. Ili je Vesni Trnski zbog svega što je činila i prouzročila, najlakše bilo krivnju trpati na nas? Novce "ubirati" i "pobrati", JER U POTPUNOSTI JE SVEJEDNO - PLAĆALE TO NJOJ MI ILI PAJK?! U Bjelovaru, 13. prosinca 2011. godine MARIJANA LUKIĆ NADA LUKIĆ                                 HRVATSKI POKRET ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ B J E L O V A R |
Nema komentara:
Objavi komentar