TEKSTOVE JE PRIPREMIO – BRANKO STOJKOVIĆ ŠTIT
ZABORAV JE KAZNA BOŽJA TEKST: Branko Stojković 1. Nikad čovjek nije bio toliko uronjen u ispraznost i iluzornost, kao sada, u vrtlogu nagona. 2. Novo doba već je toloko zarobilo ljude da mnogi više nisu u stanju razlikovati ni one najelementarnije pojmove u opreci između “dobra i zla”. 3. Izgubljena duša u “propasti svijeta” - luta. To je kazna, kao završni čin velike urote protiv stvartelja svijeta – Boga. 4. Apokalipsa* se najprije ugnjezdi u duši čovjeka iz koje iščezne “ljubav” kao pokretač života. 5. U središtu čovjeka razapeto je “njegovo tijelo – biće”, između tjekobe i straha, jada i muke… 6. Zbog “kušnje” koja dolazi na (ovaj) svijet, kao potop, “sudnji dan”, čovjek je svoje bistvovanje ukinuo i sakrio istinu o sebi. 7. Ostavši bez čistog duha, “jednog osjećaja” o samome sebi, s “golim” tijelom. Gdje nema što raditi – doli baviti (mučiti) se – njime (SOBOM). ———————————– ČOVJEK ZA SEBE SASTAVIO IZ SVIH DJELA (ERIH FROM) TEKST: BRANKO STOJKOVIĆ 1. Čovjek je samo lutka – igračka društvenih uređenja. 2. Čovjek, on je sve samo ne za sebe, što ga vodi u duhovnu sterilnost. 3. Čovjek bi trebao biti cilj za sebe, a ne da ga postavljeni autoritet nadilazi. 4. Čovjek stvarnost – Bog, je slobada i snaga razuma, a čovjek posta anomalija i čudovište svemira. 5. Čovjek je nesposoban da sebe izmjeni, da bude gospodar samog sebe, svoje istinske mudrosti i hrabrosti. 6. Čovjek, i zato baš, nikad neće prestati biti zbunjen, i da bude ono što jest; čovjek za sebe. 7. Čovjekov um je blagoslov, ujedno je i njegovo prokletstvo - ta funkcija duha, čini ga onim – što jest ————————————- DUŠA MOJA SASTAVIO IZ DJELA: Branko Stojkvić (Mirisni plodovi duše) HALIL DŽUBRAN 1. Ljudi robuju (životu), i zbog toga robovanja dani su im prepuni poniženja i stradanja, a noći su im sve u krvi i suzams. 2. Tamo sam netremice gledao mračne oči, slušao ljepotu nevidljivih krila, osjećao dodir mira, odvažno stajao pred strahotama tame. 3. Hoćete li da vam od praznih obećanja gradim palače pričama ukrašene, i bogomolje snovima neotkrivenim, ili hoćete da razaram ono što su gradili lažovi i malodušni i da rušim ono što su podigli licimjeri i zlobnici? Što bi ste htjeli da činim, sinovi moje majke? Da li da gučem koa golub ne bih li vas udobrovoljio, ili da ričem kao lav kako bih sebe zadovoljio? 4. Vi ste sagradili piramide od lobanja roblja, piramide što na pijesku kazuju pokoljenjima o našoj vječnosti i vašoj prolaznosti. 5. Čovjek ide ka savršenstvu kada osjeti da je on bezgranični kosmos; da je on more bez obale; da je on vatra što vječno gori; da je on svjetlost što vječno sija; da je on vjetar, bilo da puše, bilo da miruje; da je u oblacima kada iz njih grmi; sijeva i kiša pada; da je u potocima, bilo da su raspjevani ili da plaču; da je u stablima i kada cvjetaju u proljeće i kada ogole sjeseni; da je u visokim planinama; u ravnim dolinama; da je u poljima, bilo ono plodna ili neplodna. 6. U Prirodi nema pastira u njoj nema ni stada. I kad tamo dolazi zima uz nju se proljeće ne prokrada. Ljudi su tek ropska stvorenja onome ko odbija da se pokorava. Ako se jednom rob pobuni nekada pobuna se onda svim dopada. 7. Da smo znali da sve što jedne noći propustimo tajno u miru i pokoju iščezava. Da smo znali da sve što u trenu propustimo u pustoši i besanici uskrsava. Da smo znali kako tren ljubavi koji propustimo u daljine vremena, u nepovrat propada! ————————————- EGIPATSKA HIMNA SUNCU SASTAVIO IZ SVIH DJELA (KNJIGE O: FARAONU – EKTATON) TEKAST: Branko Stojković 1. Lijep je tvoj izlazak na nebeski svod o živi Atone*, začetniče života. 2. Kad se ti pojavljuješ s krajnjeg nebeskog istoka, svaka zemlja puni se tvojom ljepotom. 3. Tvoji zraci – energija, grle sve što si stvorio! 4. Ti si vezao uza se svijet, mene najmilijeg, sveto svoje dijete. 5. I kad si daleko, tvoji zrci grle mene i ne napuštaju zemlju. A u visinama nitko ne poznaje tvoje puteve – osim mene. 6. Nebesko svjetlo, ti si u mome srcu, ljubi te tvoj mili sin. 7. Atone* ti si mi otkrio svoje planove i svu silnu svoju moć. ———————————– ŠTO ČOVJEK ZNA O SEBI? SASTAVIO IZ SVIH DJELA (FRIEDRICH NIETZSCHE) TEKST: BRANKO STOJKOVIĆ 1. Čovjek se ne usuđuje misliti o sebi, kao uzroku, on je zastrašen pred samim sobom. 2. Čovjek stalno sumnja u sebe i zato nikad nije sam pred sobom odgovoran kao pokretač života. 3. Čovjek se nikad nije odvažio da sebi pripiše sve svoje jake i začuđujuće momente, nego učinio ih je pasivnim. 4. Čojek posjeduje dvije strane - onu slabu i onu jaku; prva svera zove se: “čovjek”, a druga svera “Bog”. 5. Čovjek koji ne želi spoznati sebe, ima razlog da ostane u mraku, bez prisutnosti stvarne volje. 6. Čovjek je ravnodušan, on ima nepobjedivu sklonost da se dade varati, kao da je očaran tom srećom – ne tražeći istinu, a u toj mjeri, on je patetična životinja. 7. Čovjek, što zapravo zna o sebi samome, uspjeva li on ma (i) jednom sebe potpuno percipirati, recimo kao u nekom rasvijetljenom stakleniku. ———————————– ŠTIT je borba za čovječanstvo ! UDARAC DRITO zašto djeca gladuju zašto ljudi umiru kome treba nacija sistem, demokracija udarac drito vraćamo mi ti što kroje pravdu svi lažu i kradu misle samo na sebe a narod ko jebe žrtve u sistemu kamo god da krenu palica policije zadaje im udarce fotelje se množe od narodne kože živjet ćemo ti i ja kad pobijedi ŠTIT ———————————- PIŠE: BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT STVARNOST 1. Jutarnje buđenje u svjetlu. 2. Rađa se i razvija zdrava misao, Riječ – sam Bog. 3. Bistra i čista kao voda. 4. Riječ nositeljica duha, (energije) ona je plod života. 5. Ljudi se ne čine nikad višim nego što sad jesu u svojim zabludama. 6. Raduju se i misle da jesu – a nisu! 7. Zašto se samo onda jutrom bude? * (Ako se ne rodi u vašem srcu svako jutro zvijezda Danica nema vam života – Biblija) autor Branko Stojković – ŠTIT 06.05.1994. ———————————– PRONAĐENI ČOVJEK SASTAVIO IZ SVIH DJELA (Paul Chauchard) Tekst: Branko Stojković 1. Čovjek ne može postati animalist, može jedino onečovječiti sebe povodeći se za lošim navikama, umjesto da teži za onim što mu dolikuje. 2. Čovjek da bi mogao osloboditi sebe, mora biti u službi pravog vladanja sobom. Njegova volja ovisi o pravilnom funkcioniranju mozga. 3. Čovjek danas ne zna što pravo znači biti čovjek. Očaran tehnikom, on se naučio koristiti mašinom i čuvati je, ali još uvijek ne zna ništa o tome što je on sam, pa upotrebljava svoj mozak i organizam s gotovo potpunim pomanjkanjem znanja i upućenosti o njemu. 4. Čovjek nezna htjeti, da čini ono što je dobro za njega, a da se klone onoga što mu šteti, te uvijek mu nedostaje te volje. 5. Čovjek nema posebno tijelo a posebno duh, već on je cijelo jedinstvo, koje je, zahvaljujući svom mozgu sposoban za život. A također mora se truditi da bude svjestan, da se ne zatvori u geto neodgovornosti. 6. Čovjekova istina je zasnovana na spoznaji onog za što smo pozvani da postanemo prema onome što jedmo: nemoramo izmisliti sebe, nego sebe pronaći. (Napokon u samopouzdanju leži tajna volje.) 7. Čovjek – htjeti djelovati znači najprije htjeti misliti, a da bi se moglo misliti potrebno je i osjećati, poznavati trenutnu situaciju, služiti se maštom koja doziva sjećanje i gleda u budućnost. ———————————- PROBUDITE SE – USPAVANE DUŠE! SASTAVIO IZ SVIH DJELA: (Bhagovad Gita) KRIŠNA Teks: Branko Stojković 1. Probudite se! 2. Probudite se uspavane duše, jer predugo ste već spavali na krilu vještice Maja* iluzije ovog svijeta. 3, Došli ste u ovaj svijet govoreći: „O Gospodine moj svakako ću te obožavati, ali zaboravljajući ovo obećanje ostali ste u dubokom neznanju. 4 Tu sam da bi Vas spasio, tko je još osim mene Vaš prijatelj. 5. Donesao sam Vam lijek života koji uništava iluziju Maja*. 6. I zato sada „molite se“ za ovu istinu i primite je. 7. U tome neznanju, rodio sam se i svjetlo mog učitelja Krišne* otvorilo mi oči. ———————————- PROBUDI SE – ČOVJEČE SASTAVIO IZ SVIH DJELA: (Dalaj-LAMA) Tekst:Branko Stojković 1. Probudite se svi vi koji spavate, vi ljudi koji nevidite da smo svi djelovi jednog jedinog tijela, jednog jedinog svijeta. 2. Oslušite glas svojih duša, vi ratnici i kraljevi, prosijaci i trgovci koji mislite da je vaš brat nešto drugo nego vi, da je vaša pobjeda nad njim tvoj uspjeh. 3. Oslušni slijepi čovječe da tebe nema bez mene, da zlo koje nanosiš meni, nanosiš sebi i djeci tvojoj i mojoj. 4. Probudite se svi Vi koji spavate i nevidite jedinstvo svijeta. 5. Zagledaj se u neprijatelja ratniče, zagledaj se u bjednika silniče, prepoznaj u njemu sebe. 6. Koteč života okreće se i sve se vraća. A krv teče zemljom i krikovi ranjenih i uzdisaji gladnih, tvoji su krikovi. 7. Probudi se čovječe i ne živi samo za sebe, jer nisi sam. Oslušni zvuk stvaranja, zvuk vječitog, čuj duh kozmosa koji diše i diši s njime. ——————————— |
Nema komentara:
Objavi komentar