30.11.2014., nedjelja
E-MAIL PISMO BRANKU STOJKOVIĆU U VEZI NATPISA O ŠEŠELJU
 Gospodine Stojkoviću, pogledao sam i ja osobno tu “Bujicu“ na Net-u, od “tako zvanog gosp.“ Damira Bujanca. Mislio sam da je gosp. Bujanec neki istraživački novinar, no sa ovom emisijom za mene on to više nije, ako je to uopće i bio. Sa ovim za mene skandaloznim pozivom jednog ratnog zločinca, pred Hrvatsku javnost i još ga nazivati “gospodinom“ (što si ga nije pozvao sebi u kuću i ugostio ga kad mu je tako dobar) i voditi sa njim javni razgovor na tv-u, Bujanac je pokazao svoje prodano ili drogeraško lice, jer sam mišljenja da to normalan čovjek koji je i malo upoznat sa ratnom situacijom, koja se je dešavala na našem teritoriju i gdje je ubijeno, što braneći slobodu, što kao nevine žrtve rata, i normalni ljudi (ili ja nisam normalan jer imam takav pogled i što sam se uključio u obranu Hrvatske od ovakvih zločinaca i njihovih suludih ratnih pohoda) nisu zaslužile ovako što gledati na tv-u. Jer ovako se “reklamirati“ na tv-u, naganjajući najviše prošlost i “aveti rata“ (što su najviše tema njegovih emisija, 40-desete godine) može samo dobro plaćena osoba voditi, dok pred sadašnjosti a gdje o budućnosti (pogotovo za mlade naraštaje) zatvara oči, nije još objektivno niti jednom progovorio ili se suočio sa činjenicom kakovo je stanje, u svim granama strukture života ljudi, počevši samo od obične egzistencije preživljavanja u “našoj“ Hrvatskoj i što ih sve još u budućem životu očekuje. Ovo što sam napisao našoj pod navodnicima, se odnosi na moje viđenje naše već polako rasprodane i zadužene Hrvatske, tako da je upitno koliko je uopće više naša (a koliko će je ostati za mlađu generaciju)…… Jer žalosno je što u današnje vrijeme postoje tolike pučke kuhinje, tzv. Socijalne trgovine, gladne djece, beskućnika,ljudi bez posla, ljudi koji žive na granicama ljudskog dostojanstva, bez ikakvog vidljivog “svjetla na kraju tunela“ (barem ga ja ne vidim, od ovih “naših“ političara što nam vode Hrvatsku, od Domovinskog rata pa do sad) u sadašnjoj Hrvatskoj. Bolje i ljepše djetinjstvo sam imao ja, 60- 70-tih, iako sam živio u nekim ljudima “omraženoj Jugoslaviji“, (niti sam Jugonostalgičar a niti komunjara) samo iznosim činjenice…… što se nitko ne uhvati u koštac sa tim za mene bitnim i budućim problemima, očito da svi mi skupa individualno živimo svako u svom svijetu, ali gdje nam je zajednička budućnost….???? Pozdrav, Hrvatski branitelj ------------------------------- HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr ——————————r |
Nema komentara:
Objavi komentar