BILA JE SUTKINJA SOTONSKIH GADURIJA I NEPRAVDE! (2)
 Bivša predsjednica i sutkinja Prekršajnog suda u Bjelovaru Ružica Pavlović Drmačić, uhvaćena je u kriminalu. Naravno taj njezin kriminal trajao je godinama, nije se tu radilo samo o pljački državnih novaca nego i drugim korupcijskim djelima. Ta "kriminalka"" sudjelovala je u mojim mnogim montiranim procesima; od donošenja lažnih presuda - do lažnih prijava policiji. Dođe mi jednom policija kući i to već popodne - kad se je vani smračilo. Na moja vrata su došli dva policajca u civili sa civilno-policijskim autom. Jedan policajac od njih bio je Đuro Kalinić, zvani "Livada" (Srbin) i bivši priučeni portir firme "Sigurnost", sa svršenom osnovnom školom, drugi policajac Zlatko Horvat, bivši kondukter u poduzeću "Čazmmatrans", također sa svršenom osnovnom školom. Njih je poslao po mene njihov šef Prvoslav Kulić, da me dovedu u policijsku Upravu u Bjelovaru. Nisu mi uručili nikakav papir o mome privođenju, tj. uhićenju. Kalinić je u autu već počeo na mene navaljivati s ispitivanjem pa sam mu rekao; neka jede svoja govna. Te mi je on uzvratio s riječima: "Što sam nadrkan?" Rekao sam mu: Đuro bolje ti je da šutiš! U tišini su me dovezli u policiju. Na drugom katu u svom kabinetu dočekao me je za stolom Prvoslav Kulić, to je bilo negdje 1998., ili 1999. godina. Kulić je počeo s ispitivanjem, ali prije toga mi se je predstavio: kao bivši milicijski kadar, kao lojalni Srbin, kojeg i ova država treba... Kulić je imao tri pitanja na koja sam trebao odgovoriti: Odakle mi broj "zaštičenoga mobitela" od Ružice Pavlović Drmačić? Tko su ljudi u policiji koji mi dojavljuju? I jesam li haker koji upadam u bazu policijskih podataka.. Te dodatno pitanje je bilo - imam li koga u pošti Bjelovar, od telefonskih operatora - koji prisluškuju. Kulić me je između redova vrijeđao i to sve na fini način: da sam u HSP1861, da sam prikriveni ustaša, da cijelo vrijeme u SFRJ-u bio sam skriven iza prezimena Stojković, itd. Danas Prvoslav Kulić, navodno radi u USKOK-u. Sve što je protiv mene rađeno - bilo je protuzakonito... Ni jedna presuda od (bivše) sutkinje Ružice Pavlović Drmačić, nije usvojena i potvrđena na drugog stupnja u Zagrebu. NAPOMENA: Na ovu priču i članak dozvoljeni su komentari... --------------------------------------- Branko Stojković --------------------------------------- http://crostojkovic1958.blog.hr 06.09. 2015. HRVATSKA / BJELOVAR, 43000 brankostojkovic152@yahoo.com Članaka; 2740. ++++++++++++++++++++++ 095/8148290 (ŠTIT |
KALINIĆ JE IDIOTSKA PRIĆA ZA SEBE
OdgovoriIzbrišiKAKO LJUDI ZABORAVLJAJU TKO SU I ŠTO PRIČAJU?
BILO JE TO - KADA SAM BIO
U ZBORU NARODNE GARDE (ZNG)
1991. GODINE
PIŠE: Branko Stojković
U ranim jutarnjim satima provodio sam vrijeme u društvu sa jednim prijateljem za šankom u baru Hotela „Centrala“ u Bjelovaru. Tu je bilo dosta mojih prijatelja i poznanika. Mi smo o svemu i svačemu razgovarali. S nama su ispijali svoje piće argentinski vojnici UN-a, tkz. „unproforci“, koji su bili u mirovnoj misiji kod nas. Tih dana u Hrvatskoj je zavladao teški nacionalizam, a mržnja je bila na svakom koraku.
Naš grad je bio pod zamračenjem zbog rata. U baru HOTELA „Centrala“ gdje smo se družili, neki alkoholizirani gardisti i policajci su ustali da tuku Radu Lukaća. Ja sam se ispreći ispred njih, i nisam dozvolio da iz čistog mira tuku toga čovjeka. Oni su rekli da je on Srbin. Ja sam im rekao; da ako je taj čovjek nešto kriv - neka odgovara policiji, državnom odvjetništvu i sudu, i da im neću dopustiti linč.
Dok sam tu stajao iza šanka, na drugoj strani bio je Đuro Kalinić, policajac u civilu. Kako, Đuru Kalinića poznajem od najranijih dana svoje mladosti – rekao sam mu; „Đuro nemoj dozvoliti da tuku ovog čovjeka. Radu Lukaća, tada nisam poznavao koji je danas vlasnik i instruktor auto škole „SIGNAL“ u Bjelovaru. S nama je tu bio i Branko Goljak. Poslije zabavljanja u hotelu krenuli sm kod Đure Kalinića, jer on nas je (sve) pozvao na domaću rakiju. Došli smo u njegovu kuću u Mihanovićevoj ulici, on je probudio svoju ženu, koja je spavala da nas za stolom usluži – ona kad je čula sve što se je dogodilo – rekla je pred svima nama; „Što si mi Đuro doveo ovog Srbina za moj stol?“ Radi Lukaću je bilo neugodno, ali pošto smo bili svi malo pripiti te riječi su ubrzo iščeznule. Ja sam bio u „šarenoj maskirnoj“ uniformi ZNG-a, jer sam tada pripadao anti-terorističkom vodu, kojim je zapovjedao bojnik Stanko Štimac.
Supruga od Đure Kalinića pokazala je tada toliko gađanje prema Srbima, da mu je rekla prije nego što je otišla (ponovo) na spavanje - da više nikada Srbe ne dovodi kući... Zanimljivo je u ovoj priči spomenuti - da Đuro Kalinić danas više ne živi sa svojom suprugom, to već ima dosta godina, s njom iz braka ima četvoro djece. Đurina žena kada se je rastala od njega, poslije je nastavila živjeti sa deklariranim „četnikom“ Velimirom Adžićem u njegovom stanu u Haulikovoj ulici u Bjelovaru. Zaboravila je što je 1991. godine pričala. Isto tako Đuro Kalinić nam je 1991. godine prićao kako je bio u bivšem Jugoslavenskom sistemu ( u Hrvatskoj) ugroženi Hrvata. Danas isto taj Kalinić oženio je od Srbina Vase Margetića iz Velikih Sredica, njegocu kći. Od Đure Kalinića otac Milan Kalinić (Rom) je bio Srbin, učesnik je Narodnog oslobodilačkog rata, dobio je sva partizanska i komunistička odlikovanja u „novo“ stvorenoj Jugoslaviji. Kalinićevi su dobili (penziju i sve benificije) od države - i kuću na raspolaganje u Mihanovićevoj ulici u Bjelovaru. Ono što je iznenađujuće da sada Đuro Kalinić se izražava Srbinom, on slavi srpske krsne slave, kod svoga tasta Vase na koje dolaze i njegovi kolege Nikola Hakdarević, policajac. Gledajući sada - koje je sve to „licimjerstvo“, sramota i laži od tih ljudskih „preobračenika“.
Bjelovar, 18. ožujak 2008.
CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
TELEFON: 095/814-82-90, 091/797-65-56
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
KALINIĆ JE IDIOTSKA PRIĆA ZA SEBE
OdgovoriIzbrišiKAKO LJUDI ZABORAVLJAJU TKO SU I ŠTO PRIČAJU?
BILO JE TO - KADA SAM BIO
U ZBORU NARODNE GARDE (ZNG)
1991. GODINE
PIŠE: Branko Stojković
U ranim jutarnjim satima provodio sam vrijeme u društvu sa jednim prijateljem za šankom u baru Hotela „Centrala“ u Bjelovaru. Tu je bilo dosta mojih prijatelja i poznanika. Mi smo o svemu i svačemu razgovarali. S nama su ispijali svoje piće argentinski vojnici UN-a, tkz. „unproforci“, koji su bili u mirovnoj misiji kod nas. Tih dana u Hrvatskoj je zavladao teški nacionalizam, a mržnja je bila na svakom koraku.
Naš grad je bio pod zamračenjem zbog rata. U baru HOTELA „Centrala“ gdje smo se družili, neki alkoholizirani gardisti i policajci su ustali da tuku Radu Lukaća. Ja sam se ispreći ispred njih, i nisam dozvolio da iz čistog mira tuku toga čovjeka. Oni su rekli da je on Srbin. Ja sam im rekao; da ako je taj čovjek nešto kriv - neka odgovara policiji, državnom odvjetništvu i sudu, i da im neću dopustiti linč.
Dok sam tu stajao iza šanka, na drugoj strani bio je Đuro Kalinić, policajac u civilu. Kako, Đuru Kalinića poznajem od najranijih dana svoje mladosti – rekao sam mu; „Đuro nemoj dozvoliti da tuku ovog čovjeka. Radu Lukaća, tada nisam poznavao koji je danas vlasnik i instruktor auto škole „SIGNAL“ u Bjelovaru. S nama je tu bio i Branko Goljak. Poslije zabavljanja u hotelu krenuli sm kod Đure Kalinića, jer on nas je (sve) pozvao na domaću rakiju. Došli smo u njegovu kuću u Mihanovićevoj ulici, on je probudio svoju ženu, koja je spavala da nas za stolom usluži – ona kad je čula sve što se je dogodilo – rekla je pred svima nama; „Što si mi Đuro doveo ovog Srbina za moj stol?“ Radi Lukaću je bilo neugodno, ali pošto smo bili svi malo pripiti te riječi su ubrzo iščeznule. Ja sam bio u „šarenoj maskirnoj“ uniformi ZNG-a, jer sam tada pripadao anti-terorističkom vodu, kojim je zapovjedao bojnik Stanko Štimac.
Supruga od Đure Kalinića pokazala je tada toliko gađanje prema Srbima, da mu je rekla prije nego što je otišla (ponovo) na spavanje - da više nikada Srbe ne dovodi kući... Zanimljivo je u ovoj priči spomenuti - da Đuro Kalinić danas više ne živi sa svojom suprugom, to već ima dosta godina, s njom iz braka ima četvoro djece. Đurina žena kada se je rastala od njega, poslije je nastavila živjeti sa deklariranim „četnikom“ Velimirom Adžićem u njegovom stanu u Haulikovoj ulici u Bjelovaru. Zaboravila je što je 1991. godine pričala. Isto tako Đuro Kalinić nam je 1991. godine prićao kako je bio u bivšem Jugoslavenskom sistemu ( u Hrvatskoj) ugroženi Hrvata. Danas isto taj Kalinić oženio je od Srbina Vase Margetića iz Velikih Sredica, njegocu kći. Od Đure Kalinića otac Milan Kalinić (Rom) je bio Srbin, učesnik je Narodnog oslobodilačkog rata, dobio je sva partizanska i komunistička odlikovanja u „novo“ stvorenoj Jugoslaviji. Kalinićevi su dobili (penziju i sve benificije) od države - i kuću na raspolaganje u Mihanovićevoj ulici u Bjelovaru. Ono što je iznenađujuće da sada Đuro Kalinić se izražava Srbinom, on slavi srpske krsne slave, kod svoga tasta Vase na koje dolaze i njegovi kolege Nikola Hakdarević, policajac. Gledajući sada - koje je sve to „licimjerstvo“, sramota i laži od tih ljudskih „preobračenika“.
Bjelovar, 18. ožujak 2008.
CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
TELEFON: 095/814-82-90, 091/797-65-56
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com