četvrtak, 24. prosinca 2015.

U toj elitnoj ulici žive njeni bivši HSLS-ovci

LUCIFERI SU UZELI STVARI U SVOJE RUKE (11)



Bjelovarsko poduzeće Elektrometal ovih dana odlazi u stečaj, to je još jedna po-sr-nula firma u nizu. Na trgovačkom sudu ovih dana vodi se postupak i protiv mnogih raznih udruga, koje su propale u svom poslovanju. Jedna od tih propalih udruga - najzanimljivija je; "Udruga nezaposlenih", koja je zapala u velike dugove... Opet je svoje prste "u pranju novaca" tu umiješala Đurđa Adlešić, koja je "koketirala" sa udrugom nezaposlenih. Ona je svoju novu velebnu kuću smjestila u ulici Silvija Strahimira Kranjčevića u Bjelovaru.

U toj elitnoj ulici žive njeni bivši HSLS-ovci koje je ona tu u susjedstvo dovukla: Miro Porubić i Tibor Tot, i dr. No, tu u neposrednoj blizini je i gradski bazen, čija desetogodišnja koncesija je dodijeljena "šarlatanu" Miroslavu Levaku. Baš prava elita je na okupu. Ništa nije slučajno u životu - baš ni ovo... Tako znali smo u parku "Boriku" trčati ja i Romana Thot. Jednom ona se splašila kada jedan novinar nas je htio fotografirati s aparatom, na stazi za trčanje. Kaže Romana izačićemo u novinama, što će ljudi reći?

Dok smo znali tako trčati Romana mi je pričala kako me neki u njenim krugovima u kojima se kreće; ne vole, a da me ona zna žestoko braniti... Kaže: Onda oni polude.... Jedan zanimljiv događaj ustao mi je posebno u sjećanju.. Trčimo ja i Romana i krugovi se nižu, o svemu pričamo i smijemo se... U jednom krugu Romana s nogom tenesice zapne za jedan " vražji" korijen na stazi blizu vodo-tornja. Kako se spotakla skoro je pala, ja sam je uhvatio i pridržao... Baš na taj korijen spotakao se je, kad je umro Željko Zavišić. On je padajući udario u jedan bor i pao kraj staze i od srca umro...

Trčimo ja i Romana dalje i ugodno se družimo,..., neću joj ja ništa reći o tom korijenu od bora koji je izvirio na stazi. I opet u jednom krugu Romana zapne za taj isti korijen i skoro padne, ja je uhvatim... Onda sam odlučio da joj kažem; kako je (po svim paralelama i merdijanima - koji se tu sijeku u toj točci) jedan čovjek umro - prije toga je trčao i zapeo sa nogom za "isti" korijen... Kaže ona meni malo uplašeno: Nemoj me zajebavati? Kažem joj ja - što bi te zajebavao, u ostalo me dugo poznaješ i znaš da nisam ja takav...

Ovdje je još veći problem, što Romana je poslije imala problema sa srcem, bila je na operaciji i ima ugrađena tri .stenta. Ona opet dalje trči. Taj lik što je u "Boriku" umro Zavišić, prije nego je umro imao je prije mjesec i pol srčani infarkt. Taj dan kada došao je na trčanje - to mi je rekao. Ja sam mu rekao da u takvom stanju ne trči već malo brže hoda. Ja sam tada čitao knjigu na jednoj klupi i u jednom trenu pogledam, a Željko agresivno trči i prestigne neku dvojicu mladića i pet metara negdje ispred njih mu se to desi... Rijetko nosim sa sobom u park "Borik" mobitel, taj put sam ga imao. Odmah nazvao sam bolnicu i hitnu pomoć. Stvarno su kola hitne pomoći jako brzo su došli, ali Željku nije bilo spasa on je tu umro.

Vidio sam da Željko je došao s biciklom u borik, te da tu nema nikoga; da ode njegovim i da javi što se je desilo. Tu zadaću ja sam stavio na sebe, otišao sam u Haulikovu ulicu u one zgrade tražiti gdje živi u stanu Zavišić. Našao sam njegovu majku i rekao sam joj, da Željka su otpeljali u bolnicu. Nisam htio reći da je mrtav. Ta stara žena jako se je uplašila na tu lošu vijest. Puno puta sam pomogao raznim ljudima - dok nitko od njih mi se nije zahvalio....

Željko me s ničime nije zadužio niti sam s njim bio prijatelj... Čak me nije ni simpatizirao, jer njegov pokojni otac je bio partizan i komunista... On je bio moja generacija, tj. rođen je 1958. godine. Željko je bio malo više gojazan i odlučio se je jedan dan baviti sportom. Lijepo je u boriku trenirao trčanje, a problem je nastao kada Željko nije više tu dolazio u "Borik" na trčanje i to trajalo oko pet godina. To sve i sam mi je rekao prije nego što je umro da raskalašeno je živio pet godina po gostionicama, gdje je pio u velikim količinama kavu i puno pušio... Eto, nije me baš volio ali prije smrti svoje prišao je meni i javio se...

Nastavak slijedi....

--------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ 
24.12. 2015. godine
---------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
HRVATSKA / BJELOVAR, 43000
brankostojkovic152@yahoo.com
Članaka; 2926.

Nema komentara:

Objavi komentar