ponedjeljak, 7. listopada 2013.

OVO JE OPOMENA HRVATSKOME NARODU


07.10.2013., ponedjeljak

SVI POLITIČARI NA SVOJIM STRANIM RAČUNIMA IMAJU DO 100 MILIJUNA, A NAROD JE JADAN I BIJEDAN



Partijski čelnici na pretvorbi su zaradili milijune

RAČAN JE PRVI POLITĆIKI TAJKUN U HRVATSKOJ

Početkom 1990. godine Savez komunista Hrvatske (kasnije SKH - SDP, "Stranka demokratskih promjena") raspolagao je s nekretninama vrijednim vie od 120 milijuna njemačkih maraka, koje su bile proknjižene kao "društveno vlasništvo", s pravom korištenja upisanim na partijske "društveno-politike organizacije".



Račan u prvi saziv sabor doveo Zorana Milanovića i Milanku Opačić

Ivica Račan se pri legalizaciji hrvatskoga višestranačja pribojavao mogućeg oduzimanja partijske imovine SKH, odnosno njezine pretvorbe iz "društvenog vlasništva" u državno vlasništvo buduće Republike Hrvatske. Stoga je ve pred same izbore 1990., javno tvrdio kako je partijska imovina izgrađena ili kupljena novcem lanova, odnosno novcima komunističke partije, te ne može biti predmet bilo kakvih podjela između novih političkih organizacija, niti može biti prenesena u vlasništvo države.



Mesić i Manolić omogućili ilegalnu privatizaciju

Dolaskom na vlast HDZ-a, utvrđeno je kako SKH - SDP veliku većinu "svojih" nekretnina nije stekao naplatnim putem ili izgradnjom vlastitim sredstvima, te su u novoj hrvatskoj vlasti pčele pripreme za pretvorbu tog društvenog vlasništva u državno. Račan je tad pristao na tajne pregovore o vlasništvu nad partijskom imovinom sa Stipom Mesićem i Josipom Manolićem.



Upravo su Mesić i Manoli pomogli Račanu da njegova partija, iako je izgubila vlast, zadre vlasništvo nad nekretninama koje je Savez komunista Hrvatske stekao otimačinom i pljačkom od hrvatskih građana ili pak protuzakonitim darovnim ugovorima s jedinicama lokalne samouprave.



Dobro obaviješteni HDZ-ovci iz tog vremena tvrde kako je Račan pregovore o partijskoj imovini tajno započeo puno ranije, ve u veljači 1990., kad se još nije znao novi pobjednik na prvim demokratskim izborima. Mesić je, kao prvi hrvatski premijer, dao Račanu jamstva i operativno dogovorio s članovima prve HDZ-ove Vlade da se Savezu komunista Hrvatske omogući u tajnosti pretvorba društvene imovine, koju je koristila partija, u privatnu imovinu SDP-a.



Tako je Račan sa svojim suradnicima postao prvi hrvatski politički tajkun Ostaje zagonetkom činjenica da niti jedan od Rajanovih protivnika u oporbi do danas nije želio iskoristiti taj adut partijske privatizacije kako bi odgovorio na stalne SDP-ovske napade o pljački Hrvatske od 1990. do 2000. godine.




SDP na Brijunima je potrošio 98 milijuna kuna

Nakon pretvorbe Mesić - Ran - Manolić dogovora sa SDP-eom, i odlučio je najvrjedniju imovinu SDP-a prodati, privatizirati tisue stanova, vila, stambenih zgrada, zemljišta, kuća, poslovnih zgrada i prostora u novosteenom vlasnitvu partije.



Tu rasprodaju hrvatske imovine predhodno su odobravali i kasniji hrvatski premijeri, redom pripadnici tzv. "Gregurićeva klana"; Franjo Gregurića, Hrvoje Šarinić, Nikica Valentić i Zlatko Mateša...



Dokumentacija o rasprodaji nezakonito stečene "partijske" imovine uvrštena je u strogoj tajnosti u sjedištu SDP-a, a neki članovi nekih upravnih tijela stranke nisu znali za financijske transakcije i kupoprodajne ugovore svoga partijskoga vrha.



Naime, Račan je 3. studenog 1990. potpisao ovlaštenje poslovnom direktoru SDP-a i dananšnjem saborskom zastupniku Josipu Leki da prema vlastitoj volji i procjeni moć - će "ugovarati i potpisivati ugovore o kupoprodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a u vlasništvu su SDPH, kao i kupoprodajne ugovore za druge nekretnine u vlasništvu SDPH".



Potvrdom od 31. svibnja 1995. Račan je produlji "mandat" svom poslovnom direktoru Leki da "u ime SDP pregovara, ugovara i potpisuje ugovore o kupoprodaji stanova i drugih nekretnina u vlasništvu "SDPH". Takvu je odluku donio i potpisao isključivo Račan, bez konzultacija sa strankama u vlasti.



Novac kod takvih transakcija nije bio u cjelini na što na računu SDP-a, a drugo su odnosili izvan zemlje u obliku provizija transferirani na posebne računima, koje su određivali Leko i Račan. Procjenjuje se da su nezakonito iznijeli u iznosi u ovakvih transakcija više od 30 milijuna njemačkih maraka.



Zanimljivo je da, kako agenti tvrde (naši izvori) da SDP-e, danas ta stranka na računima ima u hrvatskim bankama; Zagrebačkoj banci i Privrednoj banci Zagreb) oko 100 milijuna kuna, a potpisnici tih računa su koalicijski premijer i zastupnik Josip Leko. 




Sluaj prodaje opatijske "Vile Topi"

Jedan od takvih slučajeva je i prodaja "Vile Topi" u Opatiji. Prema ovlasti predsjednika SDP-a, a nakon dogovora s Račanom, Leko je 1995. odlučio prodati stambenu zgradu .u Opatiji, Punta Kolova 57 ("Vila Topi", z.k. ul. 690, katastarska općina Veprinac, sagrađene na građevinskoj čestici 308, upisane u z.k. ul. 678 katastarske općine Veprinac) A.G.P-u iz Zagreba. U članku 2. kupoprodajnog ugovora, potpisanog 20. travnja 1995., navedena je ugovorena cijena u iznosu od 700 tisuća njemačkih maraka (kunska protuvrijednost).



Prema istom ugovoru ispada kako je Leko primio kaparu od 100 tisuća njemačkih maraka u gotovini na ruke, izbjegavajući na taj način uplatu novca za prodaju nekretnina na stranački račun. Iz ugovora je također vidljivo kako ostatak kupoprodajne cijene od 600 tisua njemakih maraka nije uplaćeni na službene račune SDP-a, već je na taj iznos Leko primio gotovinski ček kupca. Tako su Račan i Leko, bez znanja upravnih tijela i dužnosnika SDP-a, raspolagali nezakonito stečenim novcem u privatizaciji radničke imovine, koja im je dodijeljena na temelju partijskih političkih privilegija i protuzakonitih političkih ustupaka Mesića, Manolića, Gregurića i ostalih HDZ-ovih premijera.



Međutim Zaključak sa 26. sjednice Predsjedništva SDP-a pokazuje da su Račan i Leko uz navedeni novac ovom kupoprodajom zaradili proviziju od 200 tisuća njemačkih maraka. Naime, spomenutim zaključkom, od 16. siječnja 1993., "Predsjedništvo SDP-a daje suglasnost na Ugovor o prodaji "Vile Topi" u Opatiji po cijeni koju je utvrdio prof. dipl. ing. gra. Petar Stracenski, a koja iznosi 900 tisuća njemačkih maraka", te su ovlastili Leku da po toj cijeni proda stambenu zgradu. I taj dokument potpisao je Ivica Račan. Gdje se onda, nakon dvije godine, u kupoprodajnom ugovoru s kupcem izgubilo 200 tisuća njemačkih maraka? Odgovor je jednostavan.



Kupac je platio punu cijenu vile, što više prava sudska procjena "Vile Topi" prelazila je i 1993. i 1995. iznos od 5 milijuna njemačkih maraka. Međutim, Račan i Leko njezinu vrijednost papirnato smanjuju na 700 tisuća, kako bi "pokupili" milijunsku razliku: Naime, tvrdi SDP-ovski izvor, kupac "Vile Topi" platio je taj objekt vile od navedene cijene, u milijunskim iznosima, ali na traženje Josipa Leke prava cijena nije unesena niti u jednom dokumentu. Potvrdom od 17. studenog 1995. Leko je potvrdio kupcu plaćanje kupoprodajne cijene, a nakon toga je izvršeni prijenos vlasništva kod Općinskog suda u Opatiji, pod predmetnim brojem Z-2808/95.



Dodatna zanimljivost kod pretvorbe i privatizacije ovog objekta jest i činjenica kako SDP, odnosno bivši Savez komunista Hrvatske nije stekao vlasnika prava nad objektom naplatnim putem; .izravnom kupoprodajom ili gradnjom; već otimačinom uz pomoć Gradske općine Opatije, još davne 1954. godine. To potvrđuje i "Darovna pogodba" (uvedena kod Općinskog suda u Opatiji pod. predmetnim brojem Z-147/5 između Gradske općine Opatije (potpisana od predsjednika Mirka Gotia) i Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske - CKSKH (potpisana od Zvonka Brkića).



"Vila Topi" bila je upisana kao "općenarodna imovina", kasnije kao društveno vlasništvo, stoga nema sumnje da su Mesićeva i Manolićeva Vlada (kao i kasnije) počinile niz protuzakonitih radnja kojima je oštećena Republika Hrvatska, kad je omogućena Račanovoj partiji pretvorba i privatizacija tih nekretnina.




Partijska privatizacija "teška"60 milijuna eura

Račan je pretvorbom i privatizacijom partijske imovine u obliku nekretnina oštetio Republiku Hrvatsku i porezne obveznike za više od 60 milijuna eura, to razotkriva njegovu osobnu i ulogu njegove stranke u pretvorbi i privatizaciji društvenog u privatno vlasništvo početkom devedesetih . godina prolog stoljeća.



Dokumentacija koju je punih trinaest godina skrivala SDP-ova arhiva, dokazuje povezanost koalicijskog premijera s pretvorbeno-privatizacijskim kriminalom, ali istovremeno tereti i njegove pomagače; prve hrvatske premijere i današnjeg predsjednika Republike. Postavlja se logično pitanje: zašto oporba o tomu šuti? Barem oni oporbenjaci u HDZ-u koji sasvim sigurno točno znaju o ovakvim privatizacijskim malverzacijama. Na takva pitanja čelnici oporbenih stranaka morati će odgovoriti.



U protivnom, ako nastave tajni lanac hrvatske politike trgovine, ne trebamo sakriti, njihova imena na izbornim listama, jer će nas ponovno prevariti neki novi Račanovi igrači.


ĐURĐA ADLEŠIČ TRAŽILA IMOVINSKE KARTICE - A DANAS JE TEŠKA 100 MILIJUNA KUNA.



Saborska zastupnica Adlešič zatražiti će potporu Sabora za inicijativu prema kojoj bi svi saborski zastupnici morali na uvid dati porezne kartice za trajanja svog mandata kako bi se mogao steći točan uvid u njihove prihode. Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić trenutačno je najmoćniji čovjek u državi. Mesić je utjecajniji od dr. Ive Josipovića, "fikus" predsjednika. 

----------------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 07.10.2013. (Ponedjeljak)

HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,

Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb

http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com

URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
www.crostojkovic1958.blog.ru
http://hr.netlog.com/stojkovicbranko (NETLOG)

Članaka; 1717

Nema komentara:

Objavi komentar