TI SI GUBITNIK A JA SAM POBJEDNIK

21.10.2013., ponedjeljak

HAJDE PRIJATELJU DA JA I TI SVEDEMO RAČUNE !

BRANKO STOJKOVIĆ Mislio si "moj prijatelju" Željko Despotoviću (iz Bjelovara) da si me debelo zajebao - ali varaš se.  1.) Bilo je to; kad je Ankica Hodak iz Kaniške Ive "Ribnjaka" ( Požeško-slavonska županija) išla u trgovačku školu u Bjelovar. Ona je išla u prvi razred srednje škole, te stanovala je u Đačkom domu. Ja sam tada živio na Trgu Stjepana Radića br. 40. Ta djevojka je dolazila u park (dječje igralište) preko puta moje kuće. Tamo me je prvi puta ugledala i jako se je zaljubila u mene. Svaki dan je počela tu dolaziti. Izgledala je kao jedna seoska prosječna djevojka. 2.) Ja sam sa svojim društvom bio često na klupi, jer moj klan se je tu skupljao. Ona se tud motala i stalno me gledala. I druge cure su dolazile na "sajmište" iz Đačkoga doma. Jedno predvečer došla je moja mama Drina, zvati me da idem večerati. Ankica Hodak kad je vidjela moju mamu - prišla joj je i rekla: "Teta imate zgodnog sina!" Ona se upoznala s mojom mamom., koja ju je pozvala drugi dan na kavu. 3.) Ankica je dolazila k mojoj kući dopodne (prije nastave) i poslije podne... Uglavnom ona je razgovarala i pila kavu s mojom mamom. Ja sam rijetko u nju gledao i primjećivao je i s njom se družio. To je nju jako ljutilo. Nije bilo dana - da nije dolazila u našu kuću, i provodila dobar dio vremena. Sve što joj se tada motalo po glavi je bilo: kako da uhvati Branka Stojkovića. Njena strategija je bila svakojaka; htjela mi je dati i zlatninu sa sebe i novac - samo da budem s njim. 4.) Ja sam bio kao mladić ponosan i bahat... Bilo mi je ispod časti da toj povučenoj djevojci bilo što uzmem. Znao sam da ona nema nikakvog iskustva sa mladićima - uostalom nije mi se ni kao osoba sviđala i nisam joj htio uništiti život,.., da pati... Rekao sam joj da se makne - jer od nas neće biti ništa. Ali ona nije htjela samo tako odustati. I dalje je dolazila kod moje mame. Bila je i dalje uporna.. 5.) Znao sam se ujutro probuditi, a ona je već sjedila na drugom kauču i promatrala me. To je sve trajalo više od dvije godine. U našu kuću je ponekada znao navratiti Željko Despotović (1955) kod moga brata Milenka i mene. Kad mene nije bilo kod kuće - on spazio je Ankicu Hodak i tu joj se počeo udvarati. Između ostaloga on ju je uspio zavesti. Despotović je počeo hodati s Ankicom. Ona više nije dolazila mojoj kući upravo kad sam ja htio popustio i biti s njom. 6.) Kada sam saznao poslije da je sa Željkom Despotovićem, koji je glumio mome bratu i meni da je prijatelj - a u našoj kući se je u hladnim danima i mjesecima grijao i to oko peći, jer uvijek je bio smrznut. Više nisam pogotovo htio imati posla sa Ankicom. Željko je bio poročan čovjek, pušio je i dosta konzumirao alkohol... Uvijek je smrdio po alkoholu. Tu djevojku je naprosto upropastio. Ne samo što ju je odveo iz moje kuće, nagovorio ju je da ode iz Đačkoga doma na stan, kako bi s njom provodio noći. 7.) Pred kraj njene četvrte godine, tj. pred maturu i završetak škole - Ankica je sve više bila sama. Kad bi me srela u gradu pokušala mi se približiti i ponovo me šarmirati. Ja sam je uvijek izbjegao. Ona me htjela napraviti ljubomornim - kad je pristala da ode sa Željkom. Nekoliko put mi je tobože govorila: "Ja i Željko se volimo!" Pošašavila bi, kad bi joj na to ja rekao: sretno vam bilo! Nisam je opet jedno vrijeme vidio. Željko je okolo "pijančovao" i natezao druge ženske i sve je manje dolazio kod Ankice na stan. 8.) Jedno veće mi je bilo dosadno, pa sam odlučio da odem na "maturalnu zabavu" na vojnović u dvoranu JNA, gdje je svirao muzički sastav. To veće je padala obilno kiša. Bio je sivi i dosadan dan. Kao dečko nisam volio nositi kišobran - no taj dan sam ipak uzeo kišobran. Išao sam na tu zabavu jer sam znao da će tamo biti Lidija Šarec, koja je ludo bila zaljubljena u mene. Kad sam došao u veliku dvoranu situacija je tu bila "kilava", gotovo da nikoga nije bilo. Muzički sastav je "pokislo svirao" baš sve je bilo kao i vrijeme". Sastav je svirao jednoj manjoj grupi mladića i djevojki koji su tu bili. 9.) Vidio sam Ankicu Hodak kako usamljena malo dalje stoji, nisam je htio ni primjećivati. Došla je do mene i htjela s mnom razgovarati. Ja sam joj rekao da se makne od mene. Nisam joj htio oprostiti sve što je učinila. Još više mi je bila (sada) odbojna i nezanimljiva... Kako je padala kiša, ona me je zamolila da je otpratim do stana. Ja sam joj rekao da ima svog voljenoga Željka i neka je on otprati. Gotovo ona jadna je htjela plakati. 10.) Rekao sam joj da ću je otpratiti do stana pod uvjetom; da između nas neće biti ništa i da me ne ispituje. Ona je pristala. Tako smo došli do gradske tržnice (Šetalište dr. I. Lebovića). Ona je moleći predložila da jedan tren tu se sklonimo ispod krova - dok se kiša malo ne umiri. Počela mi je pričati kako smo tu provodili zajedno sretne trenutke - dok se nije umiješao Željko. 11.) Meni je sve to bilo glupo i rekao sam joj - da nema više smisla o tome pričati - jer svoju nevinost je njemu dala... Krenuli smo dalje. Došli smo do njenog stana (koji je bio preko puta starog groblja sv. Andrija), ona je tražila da uđem unutra - meni je to bilo ispod časti. Rekao sam; da ne želim i da neću skupljati "zbrčke" iza svog lažnog prijatelja. Prije nego što sam otišao dobio sam šamar, a ona je otrčala u svoj stan. Bio sam ponosan - što sam je odlučno odbio. Smatrao sam da - imam svoju riječ i karakter. 12.) Poslije jednog vremena sreo me je Željko Despotović i predložio mi da odemo nekuda na piće. Ja sam mu rekao da ne pijem, a i glupo mi je bilo više što s njime razgovarati. Kako smo bili blizu bjelovarske pošte, on rekao mi je - da je Ankica otišla kući i da više nije na stanu. Školu je završila i bili su školski praznici... Željko je inzistirao da uđem u telefonsku kabinu, koje se još i danas dobro sjećam (preko puta središnjeg gradskog parka). Nazvao je Ankicu i rekao joj; "gdje si kurvice?, "kad se vidimo?", "sperma mi već curi na uha!" itd. 13.) Meni je to bilo ogavno slušati i izašao sam van. Htio sam u jednom trenu Despotovića prebiti, iako je bio stariji 3-4 godine od mene, jer uništio je tu mirnu i povučenu djevojku... Ja sam otišao i nisam više htio imati posla s "podlacom" Željkom Despotovićem. Ja sam se oženio 22. ožujka 1980. godine sa Vesnom Horinek (rođ. 1960) i počeo živjeti svoj život. Tada sam radio u "RO TEHNIKA" u Bjelovaru, gdje sam se zaposlio 1978. godine. 14.) Nije bilo dana da me Ankica Hodak nije zvala telefonom u moje poduzeće, iako se je i ona već udala za Želja Despotovića. To njeno nazivanje je trajalo (od prilike oko 20 godina) ona nije mogla bez mene. Uvijek mi je pričala da ne voli Željka, da voli mene, da je on pijandura i da ima trule zube,.., i da je neuredan... Da je promašila svoj život i da je učinila veliku grešku... Njenom kajanju nije bilo kraja. Ankica je imala već velikog sina i kćer, koja je išla u srednju školu u Bjelovaru, i bila u Đačkom domu. 15.) Vrijeme je prolazilo, ali ona je bila neumorno uporna i uvijek u svim prilikama se je sjetila mene - pisala mi je pisma i razglednice... Čestitala mi je rođendan, itd. Ja sam poslije Domovinskog rata (1991.,-1995.) znao navratiti kod Ankice Despotović, na "Ribnjake". Vidio sam da Ankica je vrlo loše tamo živjela. U kući joj je bilo neuredno, a u kupaonici bile su bačene hrpe veša... Jednom prilikom sam zatekao Ankicu kod koca kako hrani svinje. Mogu reći da jadno mi je sve to bilo gledati... Željko je radio kao lovo-čuvar, jer na "Ribnjacima" su se nalazili brojni ribnjaci. U ljeti su tu bili prisutni veliki rojevi komaraca.. 16.) Željko je odlučio da živi kod Ankice u stanu, u stanu koji je bio od njezinih roditelja. Sve ukupno ja sam bio u posjeti kod Ankice oko 10-tak puta. Nisam se mogao načuditi životu između nje i Željka, koji je provodio brojne sate u ribolovu. Žao mi je bilo jednom prilikom njenog sin, jer radi je kao mladić od 23 godine teške fizičke poslove - dvoreći zidare... Tada sam vidio da taj Željko nema nikakve ljubavi prema svom djetetu. Jednom prilikom sam ga nazvao sa svog mobitela - na njegov mobitel i to mu sve rekao u vezi sina, da je divan dečko - a da ga on ne uči,.., nego ga sa svoji ponašanjem sramoti... 17.) Život je išao dalje i Ankica me je redovito nazivala. Puno puta dok mi se je jadala nisam je htio slušati. Prekino sam razgovor i nisam htio gubiti vrijeme na njezine tužopojke. U jednom danu me je znala nazivati i nekoliko puta. 18.) Onda, jednom me je zamolila preko telefona; da me želi vidjeti, da je u Garašnici na nekoj dječjoj priredbi - da dođem tamo. Da zajedno popijemo piće. Uzeo sam auto i otišao u Garašnicu, htio sam se i ovako malo izgubiti iz Bjelovara. Dok sam došao tamo Ankica me je već čekala. Te zajedno ušla smo malo na tu priredbu, zatim smo sjeli u moj auto i htjeli otići u neki caffić na piće. Ankica je rekla da bi radije bila s mnom u autu. Namjerno sam parkirao auto - malo više u mrak, htio sam vidjeti što hoće? 19.) Ankica mi je pričala koliko žudi za mnom i da ne može bez mene. Ja sam pozorno sve slušao što mi priča. Ona mi se je pohvalila da ima ljubavnika i to svog direktora (koji je puno stariji) , i da je spavala s nekim tipom iz Bjelovara i radnikom iz njene firme... Meni je bilo stvarno dosta i nisam je htio više slušati. Ona je skužila da bi ja najradije otišao. Počela me je dolje dirati i počela mi otkopčavati šlic. Ja sam je primio za ruke. Ona je rekla; "Zašto?" 20.) Ja sam Ankici rekao da to nema smisla... Ona je uzela moje ruke i htjela staviti na svoje grudi - ja sam povukao ruke sebi. Ona je navaljivala na mene. Rekao sam joj - da ako se ne smiri - da ću otići... Ona je i dalje navaljivala. Ja sam joj rekao da iziđe iz auta van. Ona nije htjela. Ja sam krenuo za Bjelovar, govoreći njoj; dobro onda se vozi do Bjelovara. Na kraju je izašla van i nisam je htio na njeno inzistiranje* voziti kući. 21.) Vozio sam se kući. Bio sam jako ljut jer bio sam prisiljeni razmišljati o cijelom svom životu otkada sam je sreo. Loše sam se osjećao. Potresao me je njezin lažni život. Jednostavno mi sa taj Željko Despotović ogadio kao čovjek. Razmišljao sam; da ako bi sa Ankicom spavao, da bi joj samo tako napravio uslugu. Htio sam je ostaviti i dalje da zasluženo pati... 22.) Došao sam u Bjelovar i poslije toga sam danima razmišljao - da li sam trebao spavati sa Ankicom ili ne? Onda u meni je proradio gnjev prema "mom prijatelju Gadu" i "izdajniku" i nisam htio na sve ostati ravnodušan - što je tu curu zaveo i otpeljao iz moje kuće. Htio je poniziti mene, moj dom i moje prijateljstvo... Htio je omalovažiti moje sposobnosti. Isto tako htio je: Pljunuti na moju čast i dostojanstvo... 23.) Prošlo je opet neko vrijeme i Ankica me je nazvala. Molila me je da se nađemo u Garašnici - da više ne može bez mene. Smatrao sam da je kucnuo čas moje osvete. Otišao sam odmah u Garašnicu na sastanak. Ona me je čekala - bila je točna u minutu... Pitao sam je kuda idemo? Ona je rekla da kuda god želim. Rekao sam da idemo - ali prije da želim da mi kupi čokoladu i sok... Kupila mi je najveću čokoladu s lješnjacima... Rekla je da Željko je otišao 8 dana na more raditi fuš vodoinstalaterske radove... 24.) Najprije, prije nego što nekud odemo - zamolila me je da odvezem je kod jedne njene prijateljice u Trnovitički Popovac (koja je inače imala knjižaru u Bjelovaru) da me s njom upozna. Tom prilikom Ankica je njoj dala neke čekove za knjige za školu. Tamo u kući smo malo sjedili i pošli nazad za Garašnicu. Na samom ulasku u grad, ja sam skrenuo sa autom (Opel kadet) na neki poljski put u livadu. Bilo je dosta vani hladno.. Ana mi je rekla da u dvanaestom mjesecu 24., je njezin rođendan. 25.) U autu je bilo toplo i radilo je grijanje. Spustili smo sjedala i Ankica je rekla da se skinemo potpuno goli... Vodili smo ljubav i ona je vikala; "Branko ludo te volim", "pogriješila sam", htjela mi je reći koliko joj je žao... Zapomagala je i proklinjala... Molila me je da "svršim u nju" i to obavezno, da mi ne pada na pamet da to učinim vani. Ja sam ipak za svaku sigurnost učinio rikverc - i kazao sam joj da ne želim s njom imati dijece, jer imam petero djece... A i ona dvoje. Kazala je da ima spiralu,.., i jako je bila ljuta što nisam joj ispunio tu želju... Poslije toga sam je odvezao kući na "Ribnjake", na kojima se je spustila gusta magla. Na rastanku sam je pitao: Kako možeš uopće tu živjeti u toj "vukojebini"? Ankica je rekla da se je tu rodila i odrasla. 26.) I tako je opet prošlo neko vrijeme. Ankica me je nazvala i pitala; je li mi nećeš čestitati rođendan? Danas je 24. prosinac, rođendan mi je na badnjak (Božić) i ona zaželjela je - da sam barem s njom. Rekao sam Ankici da ima moju sliku i neka je gleda. Kazala je da joj je slika na poslu u radnom stolu... 27.) Ja nisam zaboravio svoju osvetu. Smatrao sam da mi je to sveta dužnost. Nazvao sam sa svog kućnog telefonom (iz stana ul. A.. B. Šimića 3) svog bivšeg prijatelja Željka Despotovića, i rekao sam mu; da me dobro sasluša što ću mu reći; Hajde prijatelju da ja i ti svedemo račune! Ispričao sam mu sve ovo u detaljima i rekao mu; ti misliš da si ti mene zajebao. Ti misliš da si ti pobjednik - a NE! Ja sam prijatelju pobjednik a ne ti. Hvala ti što si otpeljao Ankicu iz moje kuće, kako si ti (prije) rekao "kurvicu", jer bi ona i meni to radila što radi i tebi... Mislim na vašeg "starog" direktora Luku iz vaše firme,.., i one druge jebače... . 28.) Dok je Željko sve ovo bez glasa slušao, kraj njega je cijelo vrijeme stajala Ankica, koja je govorila; "LAŽE"! Sve je mogla dobro i ona čuti jer Željko je (koliko sam skužio) imao upaljen na telefonu intrrfon. Nije mi bilo žao ni Željka, niti Ankice,.., između ostaloga sam mu rekao da živi pod "pičkinim krovom" i da je veliki papak i da nije nikakvi muškarac... Da mi je samo žao (njihove) djece. Rekao sam mu da je ova priča istinita, i da ja nisam mogao znati da Ankica nosi spiralu. I nisam mogao opisati na njenom tijelu madeže", odnosno obilježja ako ih nisam vidio. (Ankica smočila mi je cijeli sic u autu.) 29.) Na kraju sam rekao Željku Despotoviću da ovo dobro zapamti - da kad god bude vidio "pun Mjesec" na nebu neka se sjeti svoje vjenčane žene - kako je ležala u mome autu gola, a bijela njena koža se je "ljeskala" na mjesečini... Prijatelju "lažni" sve ove godine što si proveo sa Ankicom, i te turobne i sive godine su bile lažne, jer njeno srce i njene misli nisu bili s tobom. Nego je uvijek mislila na mene... Tvoj život i brak je lažan. Uživaj! 30.) (Drugi dan vidio sam Željka Despotovića kako ujutro rano u 07,30 sati stoji pred gostionicom "Bjelovar", u mojoj ulici - pogledao je na kratko prema meni i ušao unutra.) Očito je Željko očekivao - da ću ja s njime razgovarati. Ja sam u njegovom liku vidio (izdajnika) Judu Iškariotskog,.., znao je koliko me Ankica voli. Ali jedini cilj mu je bio bitan - da "zajebe" nju i mene i da joj na brzinu napravi sina i kćer (djecu). Prošle su godine i godine ja sam opet ostao vjerodostojan čovjek... OVO JE ISTINITI ŽIVOTNI ROMAN I NEOBIČNA PRIČA. (U svakom slučaju ovo iskustvo nekome može poslužiti) ---------------------------------------------- HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ ————————————– Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 20.10.2013. (nedjelja) HRVATSKA / CROATIA Kućni telefon: 00 385 433 520 Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90, Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr brankostojkovic152@yahoo.com URED: Masarykova 8 http://istinazanarod.blog.hr www.crostojkovic1958.blog.ru http://hr.netlog.com/stojkovicbranko (NETLOG) Članaka; 1751 Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR --------------------------------------