petak, 27. prosinca 2013.

GDJE JE ŽIVJELA MAJKA OD BRANKA STOJKOVIĆA


26.12.2013., četvrtak

KAKO STVARI DANAS FUNKCIONIRAJU NA BILOGORI? (1. DIO)

BRANKO STOJKOVIĆ - BJELOVAR

Evo malo razmišljam o saborskim zastupnicima iz Bjelovarsko-bilogorske županije, odnosno iz našeg nerazvijenog kraja. Te, gledam što su ti "naši" zastupnici učinili od prvoga saziva Sabora RH, pa do danas, kada je već sedmi saziv sabora. Kroz taj naš parlament od uspostave "nove Hrvatske" prošli su brojni ljudi. Što dakle o njima reći? Da gotovo oni svi nisu ništa učinili ne samo za naš kraj, nego za cijelu Hrvatsku. Danas sam otišao ujutro obići naša bilogorska sela: Šandrovac, Pupelicu, Lasovac, Bedenik, Ravneš, Kašljevac, Orovac, Ciglenu, Gornji Tomaš, itd. Vidio sam da oko 30% selskih kuća je napušteno, neke su već od zuba vremena se urušile. Ti svi preostali seljani gotovo loše žive, općenito oni bore se za goli život.

U tim selima toliko je postao bijedan život, da čovjek ne može vjerovati - da tako nešto ima u 21. stoljeću. Ta cijela slika je dokaz da svi saborski zastupnici nisu ništa radili, osim toga što su bili "debelo uhljebljeni" na proračunu države i u svoje fotelje i kabinete,.., tajnice, šofere i vozila...

Na primjer: Saborski zastupnik dipl.ing. (Nezavisni zastupnik) Franjo Fofonjka iz Bjelovara, rođen je 3. veljače 1944. u Dežanovcu, u prvom sazivu Sabora RH, bavio se od 1990 -1992. godine igrama na sreću "HAPPY LINE", nakon toga on je izgradio novi proizvodni pogon za izradu opruga. (Tvornicu na prostoru bivše šume Šešić). On je na toj igri prevario preko 40 tisuća Hrvata i Hrvatica i ostalih hrvatskih građana. Za to mu je Županijski sud u Bjelovaru dosudio 18 mjeseci zatvora.

U kakvom je danas stanju Franjo? Prije nekoliko dana ili točnije rečeno 23.12.2013., navečer Fofonjka je primljen u bjelovarsku bolnicu, na neuro-psihijatriski odjel "Vilu Mariju" jer imao je moždani udar i sad on leži šlagiran. Njegov otac ima partizanski spomenik u parku "Borik" iako nikada u svom životu nije vidio Bjelovar niti Hrvatsku, njegova majka je po ocu godinama primala boračku penziju NOB-a. Supruga Jovanka od bolesnog Franje ima oca koji se zove Jovo Srakić, (pokojni) isto je imao lažnu partizansku mirovinu. Srakići su rodom iz Trnovitičkog Popovca kod Garašnice, gdje Fofonjka ima plantažu stabala oraha.

Dakle, imali smo 1991., Vladu narodnog jedinstva koja se je bavila s "izmišljenim neprijateljem" a u biti njihov cilj je bio "bacanje hrvatskog naroda u smutnju", dok s druge strane "zatvorili su svu odgovornost bivših komunista", odnosno oni su se stavili na "nove pozicije" i funkcije... Iskoristili su kriminalnu pretvorbu i privatizaciju za osobno bogaćenje.

Umjesto da Sabor RH., postane "zdravo tkivo" društva, taj parlament je počeo sve gore i kriminalnije raditi do danas. Đuro Panjan, dipl.iur. (HDZ) iz Bjelovara, rođen je 24. ožujka 1933., Hrastovic, Petrinja. Oženjen je za Nadu Panjan i otac je dvoje djece. Đuro (pokojni) je bio u CROMAX-u d.d. Bjelovar, članica nadzornog odbora (1995-2002). Tu mesnu industriju i gigant "Bilogorskoga kraja" natresale su razne afere za aferom. Umjesto da CROMAX bude generator razvoja Bjelovarsko-bilogorskog kraja, on je sad vlasništvo i skladište od Ivice Todorića.

Zašto sam u četvrtak 26. prosinca 2013., obišao ta navedena Bjelovarsko-bilogorska sela? Moja majka Drina Pezer - Stojković (rođ: 09.02.1920.) je doselila 1941., iz Hercegovine u Hrvatsku. Između ostaloga moja majka je jedno vrijeme živjela u selu Lasovac, odakle je za vrijeme NDH, tj. Drugog svjetskog rata - puno puta išla pješice za Bjelovar. Bila je tada u društvu s Maricom Šimunić (rođ. 1922.). One dvije išle su iz Lasovca, za Pupelice, Šandovac pa onda za Bjelovar.

A išle su i ovim putevima: Lasovac, Ravneš, Kašljevac, Orovac, Ciglena, Gornji Tomaš, Maglenča, Prokljuvani, preko šume Lug pa na Trojstveni Markovac - Bjelovar. Išao sam putevima moje majke Drine, i čudio sam se kako je ona toliko pješačila. Bila je to staza u jednom smjer od Lasovca do centra grada Bjelovara oko 27 kilometara. Zbilja u to ratno vrijeme se je vrlo teško živjelo. Moja mama i njezina obitelj bili su razasuti, odnosno živjeli su u: Ivanovom Selu, Grubišnom Polju, Cremušini, Lasovcu i na kraju su svi došli u Bjelovar, osim Ante Pezera, brata od majke kojega su partizani zarobljenog i svezanoga sa žicom na rukama - leđima, zaklali s noževima i bacili u jednu rupu sa još 10-tak ustaša.

NAPOMENA: Istinita priča se dalje nastavlja: KAKO STVARI DANAS FUNKCIONIRAJU NA BILOGORI? (2. DIO)

-----------------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 26.12.2013. (četvrtak)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
--------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blorg.hr
http://crostojkovic.blog.rs
--------------------------------------------
brankostojkovic152@yahoo.com
URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
http://hr.netlog.com/stojkovicbranko
Članaka; 1850.
Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR
----------------------------------------------
http://stojkovic1958.wordpress.com
http://stitonosa1958.blogger.ba
---------------------------------------------

Nema komentara:

Objavi komentar