petak, 26. veljače 2016.

Pa se i sam pitam - kako ti operiraš ljude?

OTVORENO PISMO DR. DAVORINU DIKLIĆU IZ BJELOVARA



Da imam neku kompetenciju "doktorskoga konzilija" uzeo bi ti titulu doktora Davorine Dikliću, jer nisi je zaslužio da je uopće nosiš. 
Prije sat vremena od kako ovo pišem (26.02.2016., u 23,15 sati) ja i moja žena prolazili smo sa autom kroz ulicu Matice Hrvatske u Bjelovaru, bilo mi je žao kad sam vidio tvog sina Vibora Diklića, pijanoga i izbezumljenog kako tetura - kod ulaza u skladište kod trgovine "Konzum".

Izašao sam iz auta i došao do Vibora, i rekao mu "zdravo", i on malo čudno jedan tren me je gledao, i na kraju mi je ozdravio pozdravom. Rekao sam mu; čovječe što to radiš od sebe? Pitao sam Vibora je li ti me poznaješ? On je rekao: "da ti si Stojković". Kazao sam mu - hoćeš da te odvezem kući. On je rekao - može, i sjeo na zadnje sjedište auta.

Dopeljao sam Vibora pred kuću u Gudovačka 9., zvonio sam na interfon, koji ne radi,.., svuda je bio mrak, pas je iz dvorišta "lajao" na nas. Ja sam trubio... I niko se nije javljao. No, Vibor me je pitao - gdje sam ga pokupio i da se uopće ne sječa. Otvorio je velika ulazna vrata i ušao u dvorište, jer mala vrata su bila zaključana. Ja i žena dok smo se vraćali za grad, i o tome svemu smo razgovarali... Ipak odlučio sam te Davorine nazvati na mobitel i sve ti reći.

Tvoj mobitel dugo je zvonio i na kraju si se ti ipak javio. Kad sam se tebi predstavio; ovdje Branko Stojković, i rekao dobro veće Davorine, ti si mi odgovorio, nisi me još ni saslušao, jer primjetio sam da sam te probudio, da si spavao, rekao si mi: "što sad?" Ti si rekao - da nisi tu, da si u Istri. Ja sam te pitao - gdje će ti sin spavati - ako ne može u kuću? Malo si i buncao, jer nisi skoncentrisano slušao što sam ti govorio, pa si me pitao: kad si mi sina dovezao kući - sinoć? Ja sam ti rekao - sad prije par minuta. Brzo si prekino naš razgovor, nisi mi se čak ni zahvalio.

Davorine Dikliću shvatio sam da ti nisi nikakav otac, roditelj i doktor... Kad sam te prekjučer nazvao sa svog mobitela i rekao ti - eno tvoga sina Vibora pijanog u gostionici spava, i da ideš po njega, i da odvezeš ga kući. Ti si mi rekao - "što ću ja ići po njega, da se na mene dere". E, sad vidim da svome sinu ne želiš pomoći, jer i sam u sebi nemaš ljubavi roditeljske i svijesti...

Kad sam tvog sina vozio kući, želio sam mu psihološki i duhovno pomoći, pričao sam mu o zdravom životu, te sam mu rekao da se otrezni i naspava i da drugi dan se čujemo i vidimo,.., u 17,00 sati, da ćemo razgovarati o smislu postojanja života. Prije toga tvoj sin mi je rekao - da je život bez veze. Davorine, očito tebe u životu zanima samo novac.. Vas doktore ljudi su naučili samo na plave koverte,.., a poslije se ti isti ljudi čude - kakvi ste vi to doktori, drski i napumpani kao mješine i ne stručnjaci....

Sjećaš li se kako si me prošle godine, dok si bio dežuran cijelu noć u bolnici, pozvao k sebi da dođem kod tebe, tada smo razgovarali više od četiri sata. Čudio si se kako sam o svemu dobro informirani, čak i bolje od tebe o tvom sudskom postupku, u kojem te odvjetništvo i sud terete za smrt deset pacijenata. Ti kao jedan vrstan doktor i kirurg tada nisi mi znao odgovoriti što znači; "kartilago ksifoidea". Pa se i sam pitam - kako ti operiraš ljude?

------------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ 
Tel/Mob: 095 814 82 90

HRVATSKA / BJELOVAR
27. 02. 2016. godine
-------------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
--------------------------------------------
brankostojkovic152@yahoo.com
--------------------------------------------
Članaka; 3015. 

Nema komentara:

Objavi komentar