ORGANIZIRANA BANDA UPRAVLJA S MEDIJIMA

STRVINARI NAD HRVATSKOM

KAKO JE U GRADU BJELOVARU UKRADEN MEDIJI? (Valjda zaslužujemo vjerodostojni medij) Informativni centar Bjelovar Informativni centar Bjelovar IC je novinarska kuća koja izdaje gradski list "Bjelovarac" i koja posjeduje radio postaju (BBR) 100,1 Mzh. U IC-u je dosada promjenjeno nekoliko direktora i nešto više urednika. Dana 18. lipnja 1997. godine, u Informativni centar upada "grupa lokalnih kauboja" koji tako rečeno ulaze - nogom o vrata, upadaju unutra, na čelu sa grupomLuka Markešić (HDZ), Ivan Butković (HDZ), Ivan Ljubanović (HDZ), i drugi. Oni nasilno uzimaju knjigu dioničara, te postavljaju Ivana Butkovića za v.d. direktora, konobara i ugostitelja u Bjelovaru. Oni ujedno izbacuju van direktora IC-a Sinišu Slavinića (HDZ), koji također je vlasnik dionica 9,5 posto, izbacuju van sve njegove ljude, od šefice računovodstva pa nadalje. Toga istog dana "grupa" održava Skupštinu na kojoj je i nazočan javni bilježnik, tj. opunomoćenik vlasnika te javne bilježnice Marije Kustić. Skupština je održana po drugi put, odnosno i poslije, točnije 7. srpnja 1997. godine, na skupštini dioničara Informativnog centra d.o.o., koju je vodio novi predsjednik Nadzornog odbora Ivan Ljubanović, a u ime Grada Bjelovara kao vlasnika 21,1 posto poslovnih udjela, skupštini je prisustvovao Milan Mateković (HDZ), pročelnik za društvene djelatnosti. Zašto je društvo šutilo? Iako je sve preplavljeno kriminalom, i to nije bilo legalno, da "grupa" postala je vlasnikom dionica IC-a. Zanimljivo je da direktor drvne industrije "Česma" Ivan Ljubanović vodi "Informativni centar d.o.o.", a u DI "Česma" je bila najkriminalnija privatizacija. Skupština dioničara postala je farsa*, koja služi glavnim članovima, odnosno Nadzornom odboru. Grupa je krivotvorila podatke, izmjenila vlasničku strukturu, ili bolje rečeno, izmanipulirala vlasničkom strukturom: zapisnicima, Financijske i Kriminalističke policije, nije izvršen upis promjena u Trgovačkom sudu u Bjelovaru, nakon Skupštine 18. lipnja 1997. godine. Najkriminalnija novinarska kuća Ivan Ljubanović je predsjednik Nadzornog odbora IC-a, a članovi su: Ivan Butković, Luka Markešić (HDZ), Mirjana Pušćak i Filip Sušilović (HDZ). Članovi gradskog poglavarstva na čelu sa gradonačelnikom dr. Borisom Kudumijom (HDZ) o svemu su šutjeli, iako je vlasnik IC-a i Grad Bjelovar. No, ne postoji pitanje: Zašto je "okupiran medij", od kriminalne grupe. I zašto su od Hrvatskog fonda za privatizaciju samo određeni mogli kupiti dionice, a ne i drugi. Sve je to počelo još 1994. godine, pripreme za uzurpiranje javnog medija. Koji će "bjelovarskoj mafiji" služiti za obmanjivanje građana, i držanje u "svetoj pokornosti". Kako su postali vlasnici medija? U travnju 1997. godine na lokalnim izborima pobijedio je HDZ-e, kojeg je na čelu bio general Mile Ćuk i Luka Markešić, oni su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji preuzeli svu vlast, postavivši na sva državna mjesta svoje ljude. U tome svemu HDZ-e se je posvađao oko podjele vlasništva i vlasti. Tako da su jedni drugima prijetili, npr, gradonačelnici Mr. Maji Šafarik (HDZ) prijetili su dizanjem kuće u zrak. Grupa prije nego što se je dočepala medija, Grad Bjelovar uložio je u "Informativni centar" , 1.300.000 kuna, u skupocjenu opremu lista i radia. Obnovljen je i prostor, tj. zgrada na Trgu E. Kvaternika bb. U gradski list "Bjelovarac" i radio postaju BBR uložena su i druga materijalna sredstva. Gradonačelnik Dr. Boris Kudumija i njegovi najbliži suradnici, tajnik Grada Josip Harambašić, te pročelnici upravnog odjela Tomislav Junković, Mirko Čorba, Jadranka Matašin, Milan Mateković, dali su 30. rujna 1997. godine koncesiju županijskom radiju BBR. Iz gradskog je proračuna izdvojen i novac. Već deset godina upravlja se na kriminalan način dionicama i dioničkim društvom. Građani zaslužuju istinitu informaciju U Bjelovaru još ne postoji slobodno novinarstvo, novinari koji rade i u drugim novinarskim kućama drhte pred moćnicima. Tako da prave pozitivne selekcije informacija nema. Vijesti su trivijalna* i konzervativna stvar. IC zatire civilno društvo, koje se zbog toga nemože razvijati. Nije zato čudno što Butkovićev list sve manje građani kupuju. Od tiraža oko 7 tisuća, tiraž je pao na 2,5 tisuća primjeraka. A možda ni toliko. Bitno je držati medij u svojim rukama. Što omogućuje takva medijska kuća građanima? Stavljajući u prvi plan činjenicu, koju su dali do znanja, da direktor IC-a Ivan Butković s pomoćnim urednikom Josipom Krekovićem je podvukao vidljivu crtu "cenzura", za sve one poštene i pravedne građane. Bahata tiranija To je suspendiranje demokracije, tj. neovisnog novinarstva, jer mediji drže kriminalne grupe - koje sebe štite. Kritički dio javnosti za Butkovića i njegove "mafijoze" ne postoji, oni građanima ne mogu osigurati ni najminimalniji dio informacije. Tako novinarstvo šteti razvoju građanskog društva. Veliki je to grijeh. I sam utemeljitelj HDZ-a u Bjelovaru, Jure Šimić kaže i priznaje u svojoj columni (Pisma i prosvjedi) za tjednik Nacional od 19.11.1997., da je HDZ-e teško i neizlječivo bolestan. Da u Bjelovaru vode rat nekoliko grupa HDZ-a, on ih naziva posprdno; "talibani" i "katolički fundamentalisti", "tarabani" i "folkoristi"... Butkovićev pomoćni urednik "Nevažni" gospodin Josip Kreković i "veliki urednik" maloga i beznačajnog kupusastog lista tjednik Bjelovarac, drznuo se i počeo učiti hrvatski jezik i novinarstvu, određene za njega previše obrazovane ugledne osobe ovoga grada a i poznate branitelje ovog kraja. Kreković jedino zna hrvatski govoriti i izigravati velikog Hrvata, a dok je spomenuti gospodin u tjednom "oku" od 22.7.2004. branio Hrvatsku i bio spreman poginuti za naš grad, Kreković je bio u podrumu sa Jugonostalgičarima i hrabro ih je učio hrvatski. Kreković danas se kao propali novinarčić (jer nije završio fakultet novinarstva) uvukao se vlasniku IC-a Bjelovarac, te mu vire samo tabani i možemo ga slobodno nazvati "talibanom". Kreković, kad je trezan zna koju suvislu i napisati, ali uglavnom je u bestežinskom stanju i nije vrijedan da ga određene ugledne osobe ovog grada okrznu i pogledom. Krekoviću nastavi pisati, ali oslobodi ruke, nemoj pisati nogama. Obećana zemlja u plamenu Pa jasno je zašto onda služi medij, s kojim upravljaju "pljačkaši" i "korupcionaši", njihove sluge, i drugi. Zna se - zašto je okupiran medij. Direktor I.Butković je založio imovinu "Informativnog centra", tj. Grada, za kredite u banci. U zakulisanim igrama digla se je nekoliko puta prašina, npr. oko preuzimanje tvrtke "J and D Records" koja se bavi marketingom, a u vlasništvu je Dražena Kocijana "Kocke". Čudesno je, da su se dioničari odrekli vlasništva. A sada je vrijeme da se i o tome ovdje progovori, kako bi se otkrili korjeni te šutnje, i njihovi nositelji. U Domovinskom ratu ubijenih i nestalih su na tisuće ljudi, sve u svemu, da bi se nekolicina stotina narodnih varalica, političkih prevaranata, pljačkaša, ucjenjivača, dobro živjeli, ili čak, da sami unaokolo ponavljaju jednu te istu doktrinu i nome obmanjuju narod, slično tome, kao bjelovarska mafija. To je primjer kako se može postati ratni profiter. Počelo je sa činovima, a završilo, sa tvornicama... Informativni centar više nema nikakvu ulogu i važnost u javnom životu grada Bjelovara. Tabu tema Udruga građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava "Štit" - Bjelovar, javno je prozvao imenom i prezimnom one odgovorne ljude i pitao: Zašto? Grad Bjelovar, tj. gradsko poglavarstvo sa gradonačelnicom financira Butkovića, te mu plaća račune za njegove režije u IC-u. Adlešićka iz proračuna daje Butkoviću novac, i na taj način ona sebi kupuje medijski prostor, da bi se reklamirala, i stvarala sebi imidž. Gradonačelnica Butkovićevoj grupi omogućuje razne koncesije - novac ide njima. Direktor Butković, preselio je dio opreme i medija u svoju vlastitu kuću u ulici Matice Hrvatske, koju je ugovorom prodao IC-u. Zna se rezultat toga zakupa, na njemu je Butković podigao kredite u bankama. Zanimljivo je, da je Ivan Butković još u ožujku 2000. godine, potpuno bankrotiro. Najavio je da nakon 54. godine izlaženja lista "Bjelovarac" da se gasi. Dugovi vraćeni novcem od naroda Onda je došla za gradonačelnicu Đurđa Adlešić, i financijski Butkoviću pomogla - raznim koncesijama za preljevanje novca, iz proračuna. Butkovićeva je sva imovina bila u oglasima na javnoj prodaji. A od jednom on je počeo voziti najbolje marke auta. Butković je od Gradske uprave dobio koncesiju i na gradski bazen, na kojemu je "opran" golemi novac, on je tobože otišao u održavanje. Što radi policija? Pokrovitelj svih gubitaka i obnove, tj. radova na kupalištu, bio je Grad Bjelovar. Informativni centar je 1998. godine poslovao s gubitkom od 1,4 milijuna kuna. Iako je I. Butković bio u teškim dugovima, kada je došla, odjednom "zlatna koka", i Butkovićv biznis je počeo cvasti, sve bolje i bolje, carstvo se naglo počelo širiti. A građani koji su počeli kužiti, gradski list zovu "Đurđin list". Hrvatsko novinarsko društvo Pitamo se što radi HND, a bio bi red da preispitaju taj novinarski "zločinački rad", kao i sve druge nadležne inspekcije. Da pregledaju Butkovićevo poslovanje, koje je postalo simbolom - hrvatske povijesne važnosti, u stvaranju javnog društvenog mnijenja. Ima li HND tu moralnu čast i snagu? U Bjelovaru, 22. ožujak 2012. godine Vođa pokreta ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 00 385 (0) 95 814 82 90 CROATIA / BJELOVAR brankostojkovic152@yahoo.com