U BJELOVARU SU NA METI PLJAČKAŠA, BANKE, MJENJAČNICE I KLADIONICE
 OD LOPOVA NISU POŠTEĐENE NI TRGOVINE ZA OTKUP ZLATA U utorak poslije podne nešto prije 17 sati u središtu grada dogodilo se razbojništvo. Policijska uprava bjelovarsko-bilogorske sakriva sve pojedinosti o pljački koja se je dogodila 13. ožujka 2012., u popodnevnim satima u Bjelovaru, na šetalištu dr. Ivše Lebovića. Kada je u trgovinu za otkup zlata i drugog vrijednog nakita s pištoljem ušao maskirani muškarac. Na glavi je imao crnu šilt kapu i tamne sunčane naočale. Policija ni državno odvjetništvo nisu htjeli otkriti ni jednu pojedinost znati-željnim Bjelovar-s-ki-m novinarima. Pojedinosti događaja ostala je tajna do daljega. Iz povjerljivih izvora ŠTIT je saznao ipak nešto. Mlađi muškarac s pištoljem u ruci ušao u lokal i prijeteći od djelatnice zatražio da mu preda zlato i novac. Uplašena djevojka to je i učinila, a razbojnik se zatim mirno udaljio. Ukradena svota je 5000 kuna. Zbog toga što je pljačkaš imao "crvenu jaknu", u neposrednoj blizini policija je uhitila B.B. iz Bjelovara, a da apsurd bude još veći pretresali su tog čovjeka na ulici i vikali na njega "gdje je novac?!" Skidali s njega jaknu.. Te u tog mladog čovjeka i njegovu ženu i njihovo dijete u kolicima odveli u policijsku upravu. Tamo su tog čovjeka maltretirali, ni manje ni više 45 minuta. Malo dijete od nešto manje od 2 godine je cijelo vrijeme plakalo. Policija je dobila video snimku na kojoj se vidi "crvena jakna" nije identična sa jaknom B.B. kao ni druge pojedinosti. Naime, nadzorna kamera u lokalu snimila je cijeli događaj, a kako razbojnik nije bio maskiran, uvelike je olakšao posao policiji. U zadnje vrijeme u Bjelovaru počinjeno je niz pljački, dok većinu tih kriminala policija nije riješila. Uglavnom da određeni policajci glume lokalne šerife, te sjede po lokalima i uplaćuju kladionice za vrijeme svog radnog vremena...Građani ih mogu vidjeti kako u policijskim službenim džipovim i drugim policijskim kolima se vozikaju bez-korisno grdom. Zna se koji su to policajci: Darko Kenig, Đuro Kalinić i drugi. Načelnik Žarko Čanađija, nije sposoban za dužnost koju obavlja. Žalosno je da su toliki ljudi privedeni i ispitani - dok rezultata nema. Tako je to uvijek kod nas u ovom gradu bezakonja. U Bjelovaru, 15.03.2012. godine Vođa pokreta ŠTIT BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 00 385 (0) 95 814 82 90 CROATIA / BJELOVAR brankostojkovic152@yahoo.com |
KALINIĆ JE IDIOTSKA PRIĆA ZA SEBE
OdgovoriIzbrišiKAKO LJUDI ZABORAVLJAJU TKO SU I ŠTO PRIČAJU?
BILO JE TO - KADA SAM BIO
U ZBORU NARODNE GARDE (ZNG)
1991. GODINE
PIŠE: Branko Stojković
U ranim jutarnjim satima provodio sam vrijeme u društvu sa jednim prijateljem za šankom u baru Hotela „Centrala“ u Bjelovaru. Tu je bilo dosta mojih prijatelja i poznanika. Mi smo o svemu i svačemu razgovarali. S nama su ispijali svoje piće argentinski vojnici UN-a, tkz. „unproforci“, koji su bili u mirovnoj misiji kod nas. Tih dana u Hrvatskoj je zavladao teški nacionalizam, a mržnja je bila na svakom koraku.
Naš grad je bio pod zamračenjem zbog rata. U baru HOTELA „Centrala“ gdje smo se družili, neki alkoholizirani gardisti i policajci su ustali da tuku Radu Lukaća. Ja sam se ispreći ispred njih, i nisam dozvolio da iz čistog mira tuku toga čovjeka. Oni su rekli da je on Srbin. Ja sam im rekao; da ako je taj čovjek nešto kriv - neka odgovara policiji, državnom odvjetništvu i sudu, i da im neću dopustiti linč.
Dok sam tu stajao iza šanka, na drugoj strani bio je Đuro Kalinić, policajac u civilu. Kako, Đuru Kalinića poznajem od najranijih dana svoje mladosti – rekao sam mu; „Đuro nemoj dozvoliti da tuku ovog čovjeka. Radu Lukaća, tada nisam poznavao koji je danas vlasnik i instruktor auto škole „SIGNAL“ u Bjelovaru. S nama je tu bio i Branko Goljak. Poslije zabavljanja u hotelu krenuli sm kod Đure Kalinića, jer on nas je (sve) pozvao na domaću rakiju. Došli smo u njegovu kuću u Mihanovićevoj ulici, on je probudio svoju ženu, koja je spavala da nas za stolom usluži – ona kad je čula sve što se je dogodilo – rekla je pred svima nama; „Što si mi Đuro doveo ovog Srbina za moj stol?“ Radi Lukaću je bilo neugodno, ali pošto smo bili svi malo pripiti te riječi su ubrzo iščeznule. Ja sam bio u „šarenoj maskirnoj“ uniformi ZNG-a, jer sam tada pripadao anti-terorističkom vodu, kojim je zapovjedao bojnik Stanko Štimac.
Supruga od Đure Kalinića pokazala je tada toliko gađanje prema Srbima, da mu je rekla prije nego što je otišla (ponovo) na spavanje - da više nikada Srbe ne dovodi kući... Zanimljivo je u ovoj priči spomenuti - da Đuro Kalinić danas više ne živi sa svojom suprugom, to već ima dosta godina, s njom iz braka ima četvoro djece. Đurina žena kada se je rastala od njega, poslije je nastavila živjeti sa deklariranim „četnikom“ Velimirom Adžićem u njegovom stanu u Haulikovoj ulici u Bjelovaru. Zaboravila je što je 1991. godine pričala. Isto tako Đuro Kalinić nam je 1991. godine prićao kako je bio u bivšem Jugoslavenskom sistemu ( u Hrvatskoj) ugroženi Hrvata. Danas isto taj Kalinić oženio je od Srbina Vase Margetića iz Velikih Sredica, njegocu kći. Od Đure Kalinića otac Milan Kalinić (Rom) je bio Srbin, učesnik je Narodnog oslobodilačkog rata, dobio je sva partizanska i komunistička odlikovanja u „novo“ stvorenoj Jugoslaviji. Kalinićevi su dobili (penziju i sve benificije) od države - i kuću na raspolaganje u Mihanovićevoj ulici u Bjelovaru. Ono što je iznenađujuće da sada Đuro Kalinić se izražava Srbinom, on slavi srpske krsne slave, kod svoga tasta Vase na koje dolaze i njegovi kolege Nikola Hakdarević, policajac. Gledajući sada - koje je sve to „licimjerstvo“, sramota i laži od tih ljudskih „preobračenika“.
Bjelovar, 18. ožujak 2008.
CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
TELEFON: 095/814-82-90, 091/797-65-56
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com