GDJE JE NESTALO PARTIJSKO ZLATO OD RAČANA I TOMCA?
 SAČUVAJ ME BOŽE OD TAKVIH OBRAĆENIKA PIŠE: Branko Stojković Petak, 06 Veljača 2009. Obraćenici za položajem U Bjelovaru je u subotu 31. 01. 2009., u Domu kulture, održana promocija knjige „Obraćenje“ od Zdravka Tomca. No, Duh Sveti obilno se je izlio na druga Tomca, koji nam je (ovdje) svjedočio o sebi i svojoj knjizi: „Bio sam bezbožnik, tj. ateista. Obračunao sam se sa samim sobom i svojim zabludama. Priznao sam svoju krivnju i grijehe…! Jer sam bio dio sustava koji je tlačio, proganjao i ubijao nevine ljude…“ Eto, Zdravko Tomac je stvorio sebi preduvjet za pomirenje s Bogom, te je sam za sebe između ostalog kazao da u biti (on) nije loš čovjek. U dvorani bilo je nazočno oko 200-tinjak ljudi. Zdravko Tomac nam je pričao cijeli svoj život. A za svog oca je rekao da je bio domobranski časnik, koji je surađivao s Nijemcima i partizanima, odnosno da je bio dvostruki igrač. I da mu je majka porijeklom iz naših krajeva. Tomac je tu ispričao jednu čudnu priču. Da dok je bio mladić, da su kod njih u kući, u jednoj sobi bili partizani, a u drugoj sobi Nijemci. On kaže da su se kod njegovog oca okupljali svi. Preobraćeni komunist Zdravko Tomac sad nam tumači Bibliju i Boga…, on je pozvan i to opet bolje od nas, koji smo bili žrtve njegovog „crvenog krvavog sistema“. Nakon Tomca opet Tomac. I to sve spada u život, u njegove komunističke lekcije, koje su preoblikovane u kršćanstvo? Tomac je najmanje 50-tak godina nosio okaljani razum i svijest. Te sad on ima „novu psihu“ i pravi životni smisao. Jer iz nje je izbrisao „pola stoljeća nevaljanog“ svog života. I sam on kaže da je – ludost gubiti pamćenje, koje čini čovjeka zdravim i normalnim. Da pamćenje čini čovjeka onime što je. Tomac je opet sebe gurnuo u prve redove, te je njegova filozofija ponovo mudrija i jača od naše. Organizatori promocije knjige bili su bjelovarski dragovoljci „Domovinskog rata“ i katolička udruga. Ja sam tu Zdravku Tomcu postavio nekoliko pitanja, jer nisam se mogao pomiriti s time – kako nikad nitko od komunista nije odgovarao za 45 godina tiranije i najvećih zločina… Pitao sam Tomca koji je on to lik iz Biblije: Savle koji je proganjao kršćane, ili izgubljeni sin, ili onaj koji se je na križu 5 minuta pije smrti obratio Bogu…? Upitao sam Tomca zašto se nije obratio Bogu dok je komunizam bio u najboljem jeku i dok je cvao, nego je to učinio kad je komunizam nestao sam po sebi u cijeloj Europi i Svijetu. Nije li to (sad) licemjerno? Rekao sam: da ima mnogo onih komunista koji su se tobože isto obratili, a i dalje su brbljavci i zavodnici naroda, te i sad služe za prljavi dobitak. A tvrde da poznaju Boga, a njihova djela ih niječu. I da opet takvi nisu na pravom putu. Sa takvim načinom dao sam do znanja blaženiku Tomcu, da je lažni apostol i učitelj, i da je jedan od tih koji oblači na svoju vučju kožu – janjeću … Dao sam primjer – da su bivši komunisti u Bjelovaru postali obraćenici, koji su opet zasjeli na glavne funkcije i žive bolje nego ikada. To je pravda i to je Bog? Rekao sam: da jedan pravi kršćanin više vrijedi od milijun komunističkih novo-obraćenika. Pokornik Tomac mi nije odgovorio ni na jedno moje pitanje, nego je nastavio pričati o Slobodanu Miloševiću i o tome kako je on 1990-tih stvarao Hrvatsku državu, s Franjom Tuđmanom. Jedino što mi je Tomac odgovorio – bilo je to da ga ja razapinjem kao Isusa. Eto, Tomac se sad poistovjećuje i s Isusom. Da, ja sam taj grešnik, a ne Tomac, to je njegov odgovor. Što možemo od bivšeg UDB-aša i očekivati. Tomac je u „krvavom komunizmu“ sebi stekao ime, a i sad se hvali da je to ime učinio kod Boga, jer mu se je pošteno obratio, i sad ima novo srce i duh… Stvarnog li (opet) kretenizma! Dok su se jedni komunisti i dalje opredijelili za antifašizam i protiv Crkve, drugi komunisti su se obratili, postali su vjernici i zasjeli u prve redove kapelica. Činjenica je da (tamo) pravih vjernika više nema. Što tražiti, tamo, jer i svećenstvo je prodalo svoj obraz. Mislim da Zdravko Tomac ne može biti svjedok nade i obraćenja. Ni sva voda rijeke Jordana ga ne može oprati od njegovih grijeha. I sam Ivan Krstitelj je za takve kazao: Kad vidje mnoge Farizeje i Saduceje gdje mu dolaze na obraćenje, tj. na krštenje, reče im: „Zmijski porodi!“ Kako ćete pobjeći božjoj srdžbi. (Mt. 3,7-8.) Biblijski bog Jahve sigurno se nije objavio Zdravku Tomcu, dugogodišnjem ništitelju i izrabljivaču duša.. Mnoge ljudske žrtve ne mogu se samo tako zaboraviti, odnosno podmiriti. Zar na taj način Bog voli obraćenika „što su veći grešnici, to bolje stoje pred njim“. Lažan je to savez. Očaj o izgubljenom „komunističkom raju“ na Zemlji, Tomac je zamijenio s Božjim edenskim vrtom. Tomac nije sijao dobro sjeme, nego ljulj. I dobro je došao Vragu a ne Bogu. Citiram Bibliju: „što se tiče kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika, vračara, idelopoklonika i svih lažaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom – to je druga smrt.“ (Otk. 21,8.) Oni kraljevstva Božjeg neće vidjeti. Citiram Bibliju: „Vani ostaju psi i vračari, bludnici i ubojice, idelopoklonici i svi koji ljube i govore laži“. (Otk. 22,15.) Mi sad slušamo Zdravka Tomca kako se kaje i govori: „Sagriješio sam, bezakonje sam počinio, zlo … Nisam slušao istinu, stidim se, pravdu sam gazio, jer bio sam kukavica… U stvaranju hrvatskog proljeća 1971. godine, spuštao sam glavu ispred Tita, nisam bio spreman mu se suprotstaviti i da idem u zatvor. Sad znam da je Tito i komunizam bio veliki zločin…“ Ja sam kazao Tomcu na kraju, da on to po onoj Biblijskoj: Kad si sa vukovima zavijaj kao vuk, kad si sa ovcama bleji kao ovca. Ili kad si s Grcima budi Grk. Ili kad si s Rimljanima budi Rimljanin. Ili kad si sa Židovima budi Židov… Tu na promociji svoje knjige Tomac je ogovarao i osuđivao Mesića, Manolića i Pusićku. On je njima mnogo toga zamjerao, a pitam – što je on bolji od njih? Tomac je napravio veliki „lapsus lingve“ u Bjelovaru, rekao je: „Ja sam često dolazio tu u Beograd“, te se brzo snašao i ispravio rekao Bjelovar. Zdravko Tomac je već drugi hrvatski političar, nakon Vesne Pusić, koji je prekrstio Bjelovar u Beograd. Tomca je uhvatio sram što je takvu grešku učinio. Ako Crkva bude na izborima 2010. godine kandidirala Tomca za Predsjednika RH, jer on sad nju koristi za svoje probitke, neka onda i Crkva takva ide k vragu. To nema više smisla s ničim. A i narod jednostavno obožava da pati u neimaštini, da bude sirotinja i bijeda… Dok nam tu i dalje Zdravko Tomac priča bajke, ljudski život uništava se podizanjem cijena prehrambenih proizvoda, koji su krenuli put nebu. Iako ima već puno ljudi koji gladuju, još nisu označene granice ljudske bijede i siromaštva, a označene su granice „tolikih novo-obraćenika“, od kojih opet nikakve koristi. Ekonomski trend je sve gori, kraj masovne nezaposlenosti, gospodarski šok traje. A nad nama se provodi uvijek ista psihološka terapija: skidanje starih „ljušteva“ i preobraćenje u nove i to sve uz medijsku pompu, odnosno patnju sotonskih laži. Iznenadilo me je to što je Tomac napao i Slovence: kazavši za njih da su nam oni spočitali „da dok god budemo imali tolike ustaše u Hrvatskoj, da nećemo moći u EU“. Ja to nikada nisam čuo da su Slovenci nešto tako kazali za nas. I to je jedna od Tomčevih strategija, posvađaj ljude pa s njima manipuliraj i vladaj. Očito je bilo vidjeti na Tribini da se je izgubio, zbog mojih svih postavljenih pitanja. Zato je kazao, odnosno opravdavao se, mene ljudi slijede i dolaze na moju tribine, kupuju knjige, i biskupi me podržavaju i ljudi mi pišu pisma potpore. Ali ima onih koji mi pišu vrlo ružna pisma. E mislim da ne mogu Hrvati na svoj put slobode. Nitko za ništa nije odgovoran. Oni su stalno netko i nešto, a mi nismo nikada ništa. Uvijek su oni ispred nas, jer razbijaju sindikate i udruge. Podmićuju, ubacuju štrajkolomce, svađaju stare radnike s mlađima, stvaraju bogate klase i dijele etničke skupine… Većina bivših komunista, svoj propali režim je zamijenila (tobože) „parlamentarnom demokracijom“, te su postali nezamjenjivi. Iako Hrvati žive ispod svakog praga dostojanstva, jer ne troše ni pet dolara na dan po glavi stanovnika. Tomcu i njemu sličnima važno je i dalje svjedočiti lažno. To je njihovo evanđelje života. U Hrvatskoj ne postoji nikakva socijalna sigurnost ljudi. Mnogi su ostali bez radnih mjesta, ili s najnižom nadnicom. Život se je doslovno pretvorio u sve veće raspadanje. Povrh toga država postaje sve represivnija u suzbijanju društvenog nezadovoljstva i obuzdavanja građanskih nemira. Bivši komunisti nisu bili sposobni voditi onu bivšu državu, a sad su oni sposobni biti na čelu Hrvatske. Dan poslije Tomčeve promocije knjige u Bjelovaru, gledao sam na HRT-1 emisiju „Nedjeljom u 2“ od Aleksandra Stankovića, gdje je kazao svom gostu glumcu Filipu Šovagoviću, „Slovenija nam je sad veliki neprijatelj“. Ta izjava me je jako začudila, jer je bila izrečena javno i to na televiziji. Stanković je na početku svoje emisije predstavio Šovagovića, kao vječnog obraćenika: pankera, pacifistu, anarhistu, šminkera, itd. On je pitao svog gosta: „Je li Hrvatska šizoidna nacija?“ Jeste li se vi ježili na „Lijepu našu“? … Šovagović odgovara: „meni je bila debilna situacija solidalizirati se s generalima u Haagu“. Stvarno, ogavno je sve to što ti bivši komunisti, partizani, udbaši, kosovci, i njihova djeca pričaju i rade. --------------------------------------- Vođa pokreta ŠTIT (Predsjednik Udruge za ljudska prava) BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr CROATIA / BJELOVAR brankostojkovic152@yahoo.com --------------------------------------- |
Nema komentara:
Objavi komentar