BRANKO STOJKOVIĆ – ŠTIT BJELOVAR: Taj klošar nije bolje ništa ni zaslužio. Postao je meni neprijatelj iz čistog mira. Cijelo vrijeme od kako živi u Bjelovaru, krivo se je predstavljao; “Vlado”, “Vladimir”, ima li to ikakve sličnosti sa imenom Ladislav? Laže da je sudionik Domovinskog rata, te sad se najveći “smradovi” i klošari predstavljaju da su SUDIONICI Domovinskog rata. Između ostaloga mnogi su – na tu foru – izvukli lažne mirovine i benificije…
Što se tiče njegove bolesti disanja – nekada je puno konzumirao alkohol i pušio… Sada trebamo takve žaliti… Kada priča da je prodao slike – to su Wilerovi orginal gobleni, a što mislite tko ih je šivao, tj vezo? Valjda on? Postoji osnovna sumnja da tih 10-tak slika su ukradeni na ratištu u Slavoniji… Franjo Filipan nije godinama razgovarao sa tim svojim susjedom “Ladislavom” sad ga novinari hvale da mu je spasio život… Koliko se puta s njim posvađao imala je i policija posla… Misterij je kad takvi dođu u Bjelovar, odnosno dosele zbog bijega i rastave sa ženom, čije dijete – sin nije njegov… Bio je u zatvoru. S nijednim susjedom ne razgovara. Kad kaže da mu smeta garaža od susjeda Šanteka, pa čovjek je izgradio na svojemu zemljištu.. On pod kodnim imenom “Vlado” glumi u Bjelovaru “usranog šerifa” i poziva lažno policiju na ljude.. Takvome ja nikada ne bi pomogao, a još manje mu davao socijalnu pomoć.. Kako se novinari daju uvući u igru da o takvima pišu, i šire lažne informacije… Glumi da ne može platiti el. energiju,.., a kredit koji je podigao uzaludno je potrtio.. Sad hoće da mu građani, i gradska uprava daje novac i drugu pomoć. Što se mene tiče – može krepati… Takve ne žalim koji lažno ustaju protiv mene želeći se u nečijim očima tobože proslaviti…
13.09. 2012. | Teškom bolesniku ovisnom o respiratoru elektra isključila struju |
Brza reakcija radnika elektre spasila mu život
Sudionik Domovinskog rata Ladislav Sijarto kome je dijagnosticirana apneja, bolest disanja zbog koje se može ugušiti u snu, zbog neplaćanja računa za utrošenu električnu energiju isključena je struja.
U napadu gušenja izašao je na dvorište gdje se spoticao i padao, a njegov prvi susjed, Franjo Filipan, također sudionik Domovinskoga rata pomislivši da su provalnici, pozvao je policiju.
- Oko 22.00 h sam čuo buku pred prozorom, ali u mraku ništa nisam vidio pa sam pozvao policiju. Žalosno je to, ljudi moji, da o braniteljima nitko ne brine. Ja imam socijalnu pomoć 1.400,00 kn, a ni njemu nije bolje. On negdje u Varaždinu ima sina, no sin ima svoju djecu i svoje probleme i ne može doći u Bjelovar da bi se brinuo za oca. Ladislav ima respirator pomoću kojeg ostaje u životu. Iz elektre su došli i uključili struju, a dotle sam mu ja preko prozora kablovima spojio da može uključiti respirator. Nisam imao pojma što se događa. Kad sve to vidim, steže mi se grlo; zar sam se za to borio u Domovinskom ratu? Da me sad netko pita, ne bih išao u rat. Može čovjek umrijeti ovdje i nitko neće znati – priča Franjo Filipan, prvi susjed koji je centar 112 zvao da bi uključili struju teško bolesnom susjedu, a zvao je i novinare i zbog događaja sa susjedom.
Dosta dugo je lupao na Ladislavova vrata prije nego što je otvorio. A na Ladislavovom licu urezan trag od maske za disanje. Bez nje ne može danju, a noću nikako. Ladislav pokazuje medicinsku dokumentaciju; prilikom pretrage registrirano je 197 hiperapneja. Tu također stoji da se stanje pogoršava. Bez respiratora ne bi preživio noć; ugušio bi se čim bi zaspao. Od mirovine mu ostaje 598,00 kn, pokazuje dokument banke. Kredit koji mu opterećuje 1.640,00 kn mirovine podigao je kako bi uveo plinsko grijanje u stan. A plin mu je zbog neplaćanja računa također isključen.
- Oko 22.00 h sam čuo buku pred prozorom, ali u mraku ništa nisam vidio pa sam pozvao policiju. Žalosno je to, ljudi moji, da o braniteljima nitko ne brine. Ja imam socijalnu pomoć 1.400,00 kn, a ni njemu nije bolje. On negdje u Varaždinu ima sina, no sin ima svoju djecu i svoje probleme i ne može doći u Bjelovar da bi se brinuo za oca. Ladislav ima respirator pomoću kojeg ostaje u životu. Iz elektre su došli i uključili struju, a dotle sam mu ja preko prozora kablovima spojio da može uključiti respirator. Nisam imao pojma što se događa. Kad sve to vidim, steže mi se grlo; zar sam se za to borio u Domovinskom ratu? Da me sad netko pita, ne bih išao u rat. Može čovjek umrijeti ovdje i nitko neće znati – priča Franjo Filipan, prvi susjed koji je centar 112 zvao da bi uključili struju teško bolesnom susjedu, a zvao je i novinare i zbog događaja sa susjedom.
Dosta dugo je lupao na Ladislavova vrata prije nego što je otvorio. A na Ladislavovom licu urezan trag od maske za disanje. Bez nje ne može danju, a noću nikako. Ladislav pokazuje medicinsku dokumentaciju; prilikom pretrage registrirano je 197 hiperapneja. Tu također stoji da se stanje pogoršava. Bez respiratora ne bi preživio noć; ugušio bi se čim bi zaspao. Od mirovine mu ostaje 598,00 kn, pokazuje dokument banke. Kredit koji mu opterećuje 1.640,00 kn mirovine podigao je kako bi uveo plinsko grijanje u stan. A plin mu je zbog neplaćanja računa također isključen.
- Imam rješenje o 80 posto tjelesnog oštećenja. Da preživim prodavao sam slike sa zidova – govori Ladislav i pokazuje na zidu obrise koje su slike ostavile.
U dvorištu zgrade na Šetalištu dr. Ivše Lebovića živi već 13 godina otkako je kupio dvorišni stan. Kao da nema dovoljno problema, za zimu sad mora nabaviti drva, a prilazak stanu onemogućio je susjed koji je u dvorištu sazidao garažu sa ogromnom betonskom kosinom koja sužava prilaz njegovom stanu tako da će se drva morati tačkati. Ladislav je porijeklom iz Sesveta, a stan je našao u oglasniku.
U dvorištu zgrade na Šetalištu dr. Ivše Lebovića živi već 13 godina otkako je kupio dvorišni stan. Kao da nema dovoljno problema, za zimu sad mora nabaviti drva, a prilazak stanu onemogućio je susjed koji je u dvorištu sazidao garažu sa ogromnom betonskom kosinom koja sužava prilaz njegovom stanu tako da će se drva morati tačkati. Ladislav je porijeklom iz Sesveta, a stan je našao u oglasniku.
- Pomislio sam da je dobro što je prizemlje i središte grada, a skromni stan nije bio skup pa je to presudilo da se doselim u Bjelovar. Susjed Franjo čiji je poziv policiji Ladislavu spasio život svoj je stan uredio u bivšoj drvarnici jer se za bolje nije imalo novca. Sa zimom pred vratima i isključenim plinom te teškom bolešću i aparaturom za disanje o kojoj je ovisan i koja mu onemogućava bilo kakav rad, Ladislavu neće biti lako. Možda bi bilo lakše kada bi imao neku pomoć oko drva. Ako u ovom gradu još ima dobrih ljudi kojima je stalo.
(Tekst i foto: Senka Budimir)
Nema komentara:
Objavi komentar